Audi e-tron 55 quattro

Audi e-tron 55 quattro
tekst: Dragan Petric - BUG foto: Dragan Petric, Audi Press

Svjetska prezentacija u Abu Dhabiu

Njemački automobilski gigant pozvao je izvršnog urednika Buga, najutjecajnijeg specijaliziranog tehnološkog magazina u regiji, da u egzotičnoj pustinjskoj okolici Abu Dhabija, među prvima na svijetu, iskusi vožnju u Audijevom električnom prvijencu… Iako kolega nije autonovinar i ne pristupa opisu automobila na način kako to inače radimo u Autonetu, vjerujemo da će vam biti zanimljivo pročitati njegove dojmove s ove atraktivne prezentacije

Poziv koji se ne odbija prije nekoliko je tjedana stigao u Bugovu redakciju – ekipa iz Audija ponudila nam je da, među prvima na svijetu, isprobamo voziti e-tron, električni SUV kojim i ovaj njemački automobilski gigant ulazi na tržište električnih automobila, u dijelu Ujedinjenih Arapskih Emirata koji nudi dovoljno surova terena za isprobavanje terenskih karakteristika vozila, ali i dovoljno brzih – što ravnih, što izrazito zavojitih cesta – da se isprobaju i njegova sportska svojstva. Vozali smo tako, početkom prosinca, Audi e-tron, na potezu između Abu Dhabija i Al Aina (to je onaj grad čiji nogometni klub ima “poznatog” hrvatskog trenera), po autoputovima, po jednom od deset najuzbudljivijih planinskih uspona na svijetu, ali i po pustinjskom pješčanom makadamu i presušenom kamenjaru nekadašnjih oaza, iskusivši, doista, sve što električni prvijenac iz Ingolstadta može ponuditi…

Tržište električnih automobila u 2018. godini zakuhalo se kao nikada. Procjenjuje se da ih je diljem svijeta u ovih jedanaest i kusur mjeseci prodano više nego svih prijašnjih godina sveukupno. Utoliko nimalo ne iznenađuje da su se u, očigledno rapidno rastuću, granu automobilske industrije u 2018. priključili i oni proizvođači koji prije nisu komercijalno nudili električne automobile, a jedan od takvih upravo je Audi. Odabrati SUV za osvajanje prvih komadića ovog tržišnog kolača prilično je neuobičajeno. SUV je “ublaženi terenac”, kod kojeg su udobnost i dizan pretpostavljeni off-road mogućnostima punokrvnih terenskih automobila usprkos vizualnoj sličnosti, no Audi je ugled iznimno uspješnog proizvođača u izjednačavanju visoke razine i jednih i drugih svojstava kod svojih benzinskih modela odlučio iskoristiti kao podlogu za stvaranje jednako jedinstvenog, koliko i primamljivog automobila s električnim pogonom. Doista, među električnim novitetima koji su se na tržištu pojavili tijekom 2018. godine – Audi e-tron nedvojbeno je među najzanimljivijima, pa je utoliko razumljivo što su se odlučili na takav pristup.

U Bugu – znate to – rijetko testiramo automobile, no svako napredno tehnološko dostignuće isprobavamo s itekakvom radošću i znatiželjom. Iskustva s automobilima nemamo ništa više od prosječnog vozača, ali s recenziranjem novih tehnologija imamo pregršt, pa smo tako pristupili i upijanju dojmova tijekom vožnje Audijeva e-trona. S jedne strane, zanimalo nas je kakav je osjećaj voziti električnu moćnu mrcinu u odnosu na “obične” moćne mrcine, i u odnosu na druge električne automobile koje smo dosad susretali, a s druge strane, s jednakim smo interesom prčkali po tehnologiji ugrađenoj u ovaj nabrijani auto, osobito ako se radilo o nekom dosad (nama) neviđenom, novom rješenju, neovisno o samom tipu pogona.

O “ovjesima”, “šasijama”, “okretnim momentima”, “držanjima zavoja” i ostalim frazama iz leksika koji danas razumijemo jednako kao i kada smo išli u autoškolu, nećete u nastavku moći pročitati ništa, ali volite li superiornu tehnologiju i zanima li vas ima li doista luksuzni električni SUV smisla – stay tuned

Potrošnja

Auto smo preuzeli u Masdar Cityju – energetski potpuno samoodrživom gradu nadomak Abu Dhabija. Simbolički, s obzirom na to da nam je ekipa iz Audija u nekoliko navrata naglasila kako se osobito ponose sustavom regeneracije baterije tijekom vožnje, kojim se – tako tvrde – e-tronu domet (tj. “autonomija”, kako bismo rekli mi iz tech svijeta) može povećati i do 30%. Otuda nas je put do sljedeće točke vodio gotovo posve ravnim autoputom kroz pustinju, preko stotinjak kilometara, uz povremene blage zavoje i propisano ograničenje brzine od 120 km/h. Bila je to idealna prilika da odmah na početku, dok je još baterija posve puna, “onjušimo” kako Audi e-tron stoji s najvećom boljkom svih dosadašnjih električnih automobila – nerealnom procjenom dometa.

Automobil se isporučuje s vodeno hlađenom litij-ionskom baterijom kapaciteta 95 kWh, smještenom u podvozje, s balastom od 700 kilograma. Uz ukupnu masu auta od oko 2,5 tone, deklarirani domet koji smo pri preuzimanju e-trona imali bio je 390 kilometara. Uz vožnju na tempomatu “prema propisima”, dakle, uglavnom 120 km/h te eventualno katkada malo sporije ako bismo se prilijepili nekome ispred nas “na guzicu”, ili malo brže ako bismo nekoga obilazili, domet se ipak topio, dajući, uz takvu vožnju, mogućnost prelaska otprilike 270 kilometara prije potpunog pražnjenja baterije.

Za ovaj auto još ne postoji službeno neovisno mjerenje dosega, prema tzv. WLTP (Worldwide Harmonised Light Vehicle Test Procedure), no ciljanu potrošnju od 22-25 kWh/100 km na ovakvoj cesti nismo uspjeli postići, već smo trošili između 29 i 34 kWh/100 km. U razgovoru s Audijevim predstavnicima na licu mjesta, doznali smo da je idealna brzina za ostvarivanje maksimalnog dosega između 50 i 80 km/h.

Ako ga vozite kao deda, drugim riječima, e-tron će dosegnuti i više od 400 kilometara, no takvu moćnu mrcinu nema smisla tako voziti. Ako ga vozite onako kako vas vuku instinkti, računajte, dakle, na nekih 250 kilometara. Ono što smo zaključili već pri ovoj, prvoj etapi, jest to da Audijev električni prvijenac, usprkos golemoj bateriji, od vozača zahtijeva da – kao i kod svih drugih električnih automobila – podsvjesno (ili svjesno?) brinu o tome dokle će stići, i da “prilagode vožnju uvjetima potrošnje baterije”, koji su redovito rigorozniji od “uvjeta na cesti”, što je pritisak na vozača kojeg su vlasnici vozila na fosilna goriva, kao i vlasnici hibrida, lišeni. Ipak, realni domet Audijeva e-trona veći je, kad ga usporedimo čak i s manjim i lakšim električnim automobilima, od većine “mainstream” auta na baterije otprije prisutnih na cestama.

Tišina

Ta prva “ravna” i lagana etapa, dala nam je naslutiti i druga dva svojstva ovog SUV-a, koja su, pak, oduševljavajuća. Kao prvo, e-Tron je nevjerojatno tih, bez obzira na to kolikom brzinom vozite. Dakako da se motor ne čuje, no ne čuje se niti otpor zraka, niti otpor guma – ništa. Kretali se vi ili stajali, u kabini će biti potpuna tišina, dok ne počnete razgovarati ili dok ne uključite radio. Tiše je nego u bilo kojem drugom električnom automobilu (u usporedbi s ona tri-četiri koje smo dosad vozili), što pruža dodatnu razinu premium vožnje i osjećaja vožnje u baterijskom vozilu. Štoviše, u početku je teško steći osjećaj prave brzine uz takvu udobnost i takvu tišinu, jer vozili vi kao maloprije spomenuti deda ili kao njegov pomahnitali unuk – filing u autu je identičan. I pri 10 km/h i pri 140 km/h – zvuk motora i zvuk kretanja su isti. Praktički nepostojeći.

Kao drugo, dva asinkrona električna motora – slabiji na prednjoj osovini, a jači na stražnjoj, s ukupno 408 KS, vuku tih dvije i pol tone (plus masu putnika, i plus masu eventualnog tereta) luđački snažno. Auto ubrzava do 100 km/h ispod 6 sekundi, što možda nije spektakularno kao što nude neki drugi SUV-ovi ili neki drugi električni automobili, no itekako vas može “zalijepiti za naslonjač” – uz potpunu tišinu. Ono što je, međutim, impresivnije, jest to da takvu snagu ubrzanja e-Tron nudi i kada već jest u (relativno) velikoj brzini, pa je, primjerice sa 70 km/h do 120 km/h, kada bismo stisnuli papučicu gasa “do daske”, povukao za manje od 4 sekunde. Jest da smo time mrcvarili bateriju i remetili statistiku dometa, ali ne možete se tako ne poigrati kada vam daju ovakav auto u ruke. Sportska, brza, dinamična vožnja po autoputu, a uz svu onu tišinu i audijevski luksuz, mokri je san, vjerujemo, svakog ljubitelja automobila…

Nakon prve etape stigli smo podno planine Jebel Hafeet, na samoj granici Emirata i Omana. Radi se o planini visokoj oko 1.300 metara, čiji je cestovni uspon proglašen jednim od deset najuzbudljivijih na svijetu, i to je bila prilika da – penjući se na vrh i spuštajući se natrag dolje – iskusimo i rekuperacijske mogućnosti baterije. Ekipa iz Audija uručila nam je i iPade na kojima smo u realnom vremenu mogli pratiti koliko se na pojedinom kotaču stvara energije, i da, rezultati su doista bili impresivni, jer smo energiju uspijevali crpiti čak i penjući se, kada bismo nagazili na gas snažno i tako ulijetali u zavoje, prebacujući silu s jednog kotača na drugi. Naravno, potrošnja je bila višestruko veća – u usponu dugom 16 km, ali uz punih 900 metara razlike u nadmorskoj visini, “spržili” smo preko 50 km dometa jer smo vozili vrlo brzo i ubrzavali na najjače kada god je bila prilika. Logično, pri spuštanju obnavljanje baterije bivalo je još učinkovitije, i tu smo ponešto kapaciteta čak i nadoknadili.

Ponovno se, međutim, i u ovoj situaciji snaga pokazala velikim adutom automobila. Spomenute brojke vezane uz ubrzanje postizale su se na zavojitom usponu gotovo jednako učinkovito kao i na ravnom autoputu. Škripa guma po užarenom asfaltu i zračni vrtlozi, koji su se sada ipak čuli, bili su milozvučniji od bilo kakve glazbe na radiju (osobito one koja je svirala na lokalnim stanicama). To je ono što iskustvo vožnje u električnom automobilu i u ovakvim situacijama čini posebnim – benzinac bi brundao i režao na puno tisuća okretaja pri ovakvoj vožnji, a Audi e-tron bio je kao Airbus koji uzlijeće.

Off-road vožnja

Sljedeća etapa bila je off-road vožnja u Al Ainu. Kako smo do tog trenutka iscrpili bateriju automobila koji smo preuzeli u Masdar Cityju, stavili smo ga na punjač i uzeli drugi, “maskirno” obojeni e-tron, za tih pola sata drndanja po kamenjaru, blatu, presušenoj oazi, pa i dinama pustinje Emirata. Bitno je napomenuti da Audijev električni SUV podržava superbrzo punjenje snagom od 150 kW. Takve punionice 80% kapaciteta baterije ovog automobila mogu obnoviti za samo 30 minuta, što je fenomenalna mogućnost, no još su (za sada) vrlo rijetke. U Europi ih je – među 70.000 punionica – samo 2.000. Kako ove preostale imaju najčešće snagu od 50 kW, lako sami možete izračunati koliko vremena na njima treba da se rechargea e-tron. Zanimljivo je da možete i za svoju garažu ili parkiralište nabaviti “wallbox” punjač snage 11 kW (za otprilike 2.000 dolara), koji će bateriju potpuno obnoviti za 8,5 sati. Punjenje na “kućnom” priključku, naravno, trajalo bi značajno duže.

Vratimo se off-roadu. Terenci se, dakako, u ovakvim situacijama mogu izdignuti nekoliko stupnjeva od podvozja, a mi smo naše maskirno vozilo podignuli na treći od četiri dostupne razine, za opisanu kombinaciju terena. I ovaj put je osjećaj moći e-trona brzo došao do izražaja, jer se auto neproblematično izvlačio iz svake situacije. Velike rupe, skriveni mekani pijesak, tvrde oštre kvrge, usko nagurana brdašca, zasušeno blato koje puca, strmo gore, strmo dolje, nagnuto 30-ak stupnjeva na lijevo pa na desno – sve je išlo glatko, bez “cuganja”, bez podizanja nepostojeće razine buke, bez udaranja prednjom maskom o tlo, a uz naše gotovo nikakvo iskustvo off-road vožnje. Voziš kao da si na ravnom, uz konstantni gas i posve prirodno okretanje volana. Jasno ti je da tvoj obiteljski auto, ili to ne bi mogao proći, ili bi izašao iz takve situacije ozbiljno oštećen i istrošen, a istodobno ti vrlo brzo postaje jasno da ovom Audijevom čudovištu neće biti baš ništa. Potrošnja – iznenađujuće mala za takav teren, ali s druge strane i razumljiva, jer nismo baš često išli preko onih Audijevim predstavnicima omiljenih 40-ak km/h. Vrhunsko iskustvo, premda, ovdje se ne bismo bunili da smo malo “čuli” motor kao što bismo ga čuli da vozimo benzinca, čisto da steknemo osjećaj kada je auto više, a kada manje opterećen…

U međuvremenu se napunio naš “crveni” e-tron, pa smo krenuli iz Al Aina (ne, nismo ga sreli, ako se pitate) za Abu Dhabi, no ne autoputom, već “običnom” cestom, kroz dine, čisto da ulovimo spektakularan zalazak sunca i da tijekom tih tri-četiri sata vožnje malo proprčkamo po gadgetima u autu… Kao tehnoljupcima, odmah nam se svidjelo ono što je danas uobičajeno za ovako (pa i manje) moderna vozila – auto je sam po sebi hot-spot i nudi svoju WiFi mrežu. Naravno, potrebno je prethodno ubaciti SIM karticu u za to predviđen utor, no konekcija ide glatko, s više uređaja bez ikakvih zavrzlama. USB utora ima i na središnjoj konzoli, ispred stražnje klupe i u pretincima između prednjih sjedala, a sam raspored komandi je prirodan, intuitivan, čak nimalo iznenađujući.

Ekrani

Osim dva ekrana u vratima koji služe kao retrovizori (vidjeti zaseban okvir uz tekst), u Audijevom e-tronu ih ima još četiri, i sve vam daje dodatni osjećaj moći i luksuza. Uz sve te informacije na putnom računalu, uz sve te mogućnosti mijenjanja prikaza na glavnom ekranu koji vidite kroz volan, uz bezbroj senzora koje možete uključiti i isključiti – vi ste u ovom vozilu pilot, a ne šofer. Podatke možete zatražiti o svemu živome – od potrošnje energije, do količine regenerirane energije, od dometa, do količine prenesenih podataka podatkovnom mrežom, od udaljenosti auta ispred vas, do njegove brzine… OK, znamo, sve ste to već viđali i na drugim modelima, ali u Audiju su uvrstili baš sve, sve, sve što itko ima, pa ovdje – nema što nema. Adaptivni tempomat i detekcija vozne trake, međutim, radili su osjetno preciznije nego što smo to do sada doživjeli, no moguće da je tome “kumovao” i vrlo kontrastan i pregledan okoliš, i zaista sjajne i moderne ceste u Emiratima.

Videoretrovizor iznutra realiziran je kao romboidni OLED ekran, smješten u okvir vrata
Izvana se na aerodinamičnoj “peteljci” umjesto ogledala nalazi tek objektiv kamere

Navigacija se temelji na Googleovim mapama, ali ona nam je zadavala neke sitnije glavobolje. Sučelje za unos ruta, naime, nije posve intuitivno, no hajde, možete to zaobići glasovnim upravljanjem ili naprosto navikavanjem. Slično tome, automobil inzistira na promjeni rute ako misli da do cilja nećete stići uz trenutačno stanje napunjenosti baterije, pa vas automatski preusmjerava prema punjaču. OK, zvuči kao dobra fora, koja je smišljena u interesu vozača i anuliranja njegove eventualne gluposti, no ako ste u prilici doći do punjača koji nije ubilježen u “službenim” kartama (recimo, do kućnog wallboxa), htjet ćete zaobići tu sigurnosnu mjeru. Katkada smo naprosto – jer smo imali WiFi konekciju od auta – rutu utipkavali u app na mobitelu, jer se činilo pouzdanijim ili barem jednostavnijim rješenjem…

Kada se sve zbroji i oduzme, nije teško zaključiti – Audi e-tron svakako će barem neko vrijeme sloviti kao najuzbudljiviji električni automobil današnjice. Činjenica da je to prvi serijski automobil s takvim pogonom ovog proizvođača, samo pridonosi njegovoj poželjnosti, jer mu dodatno podiže ionako visoku razinu ekskluziviteta. Upravo takvim kupcima je, sasvim je to jasno, i namijenjen ovaj automobil – onima koji žele prije svega ekskluzivan i moćan auto, a onda i luksuzan, moderan, estetski superioran i tehnološki suvremen. Dakako, takav skup prioriteta podrazumijeva i cijenu koja je dohvatljiva rijetkima, no svakako se radi o jednom od onih vozila o kojima će maštati mnogi. Prepoznatljivost koju e-tron dostigne determinirat će uspjeh svih narednih Audijevih električnih automobila, neovisno o klasi. U Hrvatskoj ga očekujemo početkom 2019., uz startnu cijenu od oko 700.000 kuna.

ZA ISTAKNUTI – Videoretrovizori kao potpuno novo iskustvo
Ono što odmah upada u oči, inovativni su videoretrovizori, koji su prvi put ugrađeni u serijski proizveden automobil. Stvar je u tome da e-tron nema “obične” retrovizore uz lijeva i desna vrata, već kudikamo aerodinamičnije “klipove”, u kojima su smještene kamere. One snimaju vidokrug koji bismo vidjeli u ogledalima, a to što snimaju reproducira se na romboidnim OLED ekranima, koje je proizveo Samsung, smještenima u konstrukciju lijevih i desnih vrata. To znači da pogled – kada želite vidjeti što se događa iza vašeg auta – morate usmjeriti malo niže no što biste da imate klasične retrovizore, ali u istom pravcu, na što se nije lako naviknuti. Slika na ekranu iznimno je oštra i kontrastna, vidljiva čak i s polariziranim sunčanim naočalama, a sve izgleda iznimno efektno i moderno estetizirano.

Ipak, teško je u vlastitoj vozačkoj podsvijesti steći povjerenje u nešto što je na ekranu, a ne u ogledalu, i taj problem imali su svi oni koji su vozili ovaj auto. Naprosto vas vozački instinkt “tjera” da najprije pogledate u kameru, pa se tek onda sjetite da ipak trebate pogledati pinkicu, u ekran, a kako ni onda niste sigurni u realnost prikaza – automatski okrećete glavu da se uvjerite vlastitim očima, kao kada gledate mrtvi kut – i na jednu i na drugu stranu… Kao što se treba naviknuti na nedostatak zvuka motora, tako se treba naviknuti i na ovu điđu, no to ipak traje nešto dulje, jer podrazumijeva reprogramiranje vlastitog vozačkog iskustva.

Podijeli:
1