Najveći dizajneri automobila (1. dio)

Najveći dizajneri automobila (1. dio)
tekst: Goran Topić

Svijet automobilskog dizajna je poslovično užurbano i dinamično te ponekad zbunjujuće područje prepuno raznih partnerstava, timskog i individualnog rada, inspiracije i kopiranja te inovativnih dizajnerskih otkrića, ljubavi, mržnje, posvećenosti, slučajnosti i koječega još.

Svaki automobil krene kao ideja u glavi dizajnera, a nakon toga slijedi dugačak proces do konačne realizacije. Ako do nje uopće i dođe. Iako dizajn automobila nije toliko tehnički striktan kao inženjering, nije riječ samo o linijama, oblicima i bojama. Aerodinamika, brzina, funkcionalnost, izgled, razumijevanje potreba kupaca… Postoji mnogo čimbenika koji ulaze u proces dizajna automobila pa svaki dizajner automobila ima veliku odgovornost u zamišljanju i odgovornom oblikovanju osobnog transporta budućnosti.

Mnogi su se okušali u tom poslu, no neće svi ostati zapamćeni, odnosno zapamćeni po dobrome. Drugim riječima, malo njih će ostati upamćeni kao umjetnici. Dakle, prisjetimo se dizajnera koji su stvarali automobile ne samo kao prijevozno sredstvo, već kao umjetničko djelo u kojem su mogli uživati i promatrači.

Nezahvalno je ocjenjivati dizajn i stvarati liste najboljih dizajnera, ali neki opći konsenzus ipak postoji, a tu je i autorska sloboda koga uvrstiti na ovaj popis. Podsjetiti na one koji su kroz svoj profesionalni vijek pokazali konstantnu mogućnost stvaranja automobila koji su obilježili svoje doba, imali veliki utjecaj na budućnost svog proizvođača i automobilizma općenito te na one čiji rad možemo smatrati naslijeđem auto industrije.

Odabrali smo 25 dizajnera. Nećemo ih se usuditi rangirati, stoga nikakvim posebnim pa ni abecednim redom:

Harley J. Earl (1893. – 1969.)

Earl je svoj rad započeo u američkom General Motorsu gdje je postao prvi izvršni direktor dizajna u jednom američkom proizvođaču automobila. Uspostavio je koncept “modelne godine”, uvodeći manje godišnje izmjene dizajna svojih automobila kako bi proizvod održavao svježim i poticao kupce na kupnju novijeg modela. Tu su strategiju kasnije prihvatili i drugi američki proizvođači automobila. Također, Earl je dizajner prvog istinskog studijskog automobila, modela Buick Y-Job iz 1938. te pionir “testnih” modela koji će služiti u svrhu marketinga i dizajna.

Nakon 2. sv. rata Earl je, inspiriran europskim sportskim modelima, automobilski svijet počastio s Projektom Opel koji je u konačnici 1953. rezultirao produkcijskim modelom Chevrolet Corvette. Dodajmo i da je Earl začetnik izrade modela od gline, zakrivljenih vjetrobranskih stakala, tvorničke dvobojne karoserije, i svima još uvijek dobro poznatih peraja na američkim automobilima 50-ih godina prošlog stoljeća. Radio je za marke Buick, Cadillac, Chevy i sl, a pored Corvette se kao njego rad posebno ističe model Le Sabre.

Battista Farina (1893. – 1966.) i Sergio Farina (1926. – 2012.)

Battista Farina (na slici lijevo, sa svojim sinom Sergiom) je bio drugo najmlađe dijete od 11 braće i sestara. S obzirom na svoju sitnu građu dobio je nadimak Pinin, što na pijedmonteškom dijalektu (ili jeziku, kako vam drago) znači “najmanji.” Nadimak mu je ostao cijeli život, a očito mu se i sviđao kada je svoju karoserijsku radionicu i dizajnerski studio nazvao Carrozzeria Pininfarina.

Ime je to koja je dobro poznato i izvan automobilskih krugova, a iako joj je prvi klijent bila Lancia, a surađivali su i s još nekoliko drugih proizvođača, Pininfarina je postala svjetski poznata zahvaljujući svojoj suradnji s Ferrarijem i Alfa Romeom. Kako kada je riječ samo o dizajnu, tako i kada se radilo o izradi karoserija.

Bliska suradnja s Ferrarijem seže u 1951. i veliki broj automobila iz Maranella od tada pa do 2012. je bio dizajniran od strane studija Pininfarina. Zadnji uradak samog Battiste Pininfarrine (prezime je službeno promijenio tijekom 1961.) je bio Alfa Romeo Duetto koji je predstavljen u Ženevi 1966. Senzacionalan oproštaj. Battista Pininfarina je preminuo svega mjesec dana kasnije u travnju iste godine.

Njegov sin Sergio je počeo raditi s ocem nedugo nakon 2. sv. rata. Posebno će ostati upamćen kao glavni dizajner pojedinih ferrarijevih modela te kao osoba koja je 1965. uvjerila Enza Ferrarija da za (tada) novu liniju cestovnih automobil usvoji koncept vozila sa središnje smještenim motorom. Radio je još za Peugeot, Bentley, Cadillac i sl.

Patrick Le Quément (rođen 1945.)

Za Le Quémenta bi na prvu mogli reći kako mu je karijera u potpunosti vezana za Renault s obzirom da je kao šef renaultovog dizajna velikim dijelom zaslužan za preporod ovog francuskog proizvođača koji krajem 80-ih godina prošlog stoljeća nije najbolje stajao. No, ovaj francusko-engleski dizajner je radio na dizajnu Forda Sierra koji je postavio smjernice za sve obiteljske automobile koji su ga slijedili.

U Renaultu je odgovoran za dizajn prve generacije modela Twingo, prvog i drugog Méganea, potom za modele Scénic i Avantime, Velsatis, Kangoo, Laguna i za razne redizajne modela Espace. Sam Le Quément će priznati kasnije da su drugi Megane, Vel Satis i Avantime bili malo prehrabri, odnosno malo ispred svog vremena, no njihov utjecaj na Renault je dijelom i danas vidljiv.

Kada je Renault krajem prošlog stoljeća preuzeo kontrolu nad Nissanom upravo je Le Quément predložio Shiru Nakamuru da preuzme dizajn financijskim poteškoćama opterećenog japanskog proizvođača. Nissan i danas izgleda onako kako ga je Nakamura zamislio. Za svog nasljednika u Renaultu Le Quément je predložio Laurensa van den Ackera koji je sada već deset godina na čelu dizajna ovog francuskog proizvođača.

Ian Callum (rođen 1954.)

Callum je prvi put pristupio Jaguaru navodno već sa 14 godina u želji da tamo jednog dana dobije posao. No, prvi pravi posao je dobio u Fordu 1979. gdje je radio na modelima kao što su RS2000 i Escort RS Cosworth. 1990. prelazi u TWR Design gdje radi na modelima Aston Martin DB7 i Vanquish. Ova dva modela su bila vrlo zapaženog i hvaljenog dizajna pa su napokon osigurala Callumu pozivnicu kojoj je težio većinu svog života. 1999. je prešao u Jaguar.

Callum je preporodio jaguarov dizajn i odgovoran je za prijelaz koji su jaguarovi modeli napravili od klasičnog prema trenutno puno modernijem i odvažnijem dizajn. Najbolji primjeri toga su trenutni modeli XF, XJ, F-Type te SUV-ovi F-Pace i E-Pace, kao i električni I-Pace koji je upravo na ovogodišnjem izboru za nagradu World Car of the Year proglašen automobilom godine 2019. te je odnio i nagradu za najbolji dizajn. Put prema slobodnijem dizajnu Jaguar i Callum su započeli s modelima XK Coupe i Convertible iz 2006.

Peter Horbury (rođen 1950.)

Peter Horbury je svoj profesionalni život dizajnera automobila započeo u Chrysleru UK, a potom je otišao u Volvo gdje je osmislio sjajni coupe 480ES. Potom je radio i na Fordu Sierri te se vremenom vratio natrag u Volvo početkom 1990-ih kako bi odvukao švedske modele od ciglastog (ili kutijastog) izgleda.

To je započeo s modelima 850 i konceptnim ECC-om koji su najavili osjetno elegantnije modele kao što su S90, V70 i S60. Kako je Ford bio vlasnik Volvo početkom 2000. Horbury je došao na mjesto šefa dizajna fordove Premier Automotive Grupe koju su činili Aston Martin, Jaguar, Land Rover i Volvo.

Kada je Volvo prodan kineskom Geelyu Horbury se vratio u Volvo i sada nadgleda dizajn marki Volvo, Lotus, Lynk&Co i Proton. Radio je i na dizajnu kamiona, autobusa i motocikala.

Tom Tjaarda (1934. – 2017.)

Tom Tjaarda je bio plodan američki dizajner koji je u poslu automobilskih dizajnera krenuo očevim stopama. Naime, njegov otac Joop Tjaarda van Starkenburg će ostati zapamćen kao dizajner modela Lincoln Zephyr (1936.). Sam Tom Tjaarda je radio na razvoju oko osamdeset automobila najrazličitijih vrsta.

Nakon studija na Sveučilištu u Michiganu Tyaarda se preselio u Italiju gdje je usavršio svoj zanat. Stažirao je u poznatoj talijanskoj dizajnerskoj kući Carrozzeria Ghia, a potom je prešao u još poznatiju – Pininfarina. Početkom 80-ih je postao šef fiatovog dizajna, nakon čega je osnovao vlastiti studio Dimensione Design.

Pamtit ćemo ga kao dizajnera egzotičnih sportskih automobila, uključujući Ferrari 365 GT California, De Tomaso Pantera, Aston Martin Lagonda Coupé i sl. Možda mu još veće priznanje treba odati na dizajnu automobila za široke mase, poput Fiata 124 Spider (1966), a još više je automobilistički svijet zadužio prvom generacijom Ford Fieste (1972.). Pomalo oštar i robusniji stil u inteligentnom pakiranju je osvojio pohvale i započeo dinastiju koja živi i danas.

Ercole Spada (rođen 1937.)

Ercole Spada je kao dizajner automobila mirne duše mogao u mirovinu s 23 godine. Tada je naime osmislio dizajn modela Aston Martin DB4 GT Zagato, odnosno jednog od najljepših automobila ikada proizvedenih. Spada je najproduktivniji upravo tijekom 60-ih godina prošlog stoljeća kada je bio glavni dizajner studija Zagato. Tada je radio na raznim modelima prvenstveno talijanskih proizvođača, a posebno vrijedi izdvojiti Alfa Romeo Giulietta SZ, 2600 SZ, Giulia TZ, Junior Z te Lancie Flavia Sport, Fulvia Sport i sl.

Kasnije prelazi u Ford i Ghiu, radi za Volvo, a potom stiže u BMW u kojem je s Clausom Lutheom radio na BMW-ovoj seriji 7 E32 te seriji 5 E34. Nakon toga se vraća u Italiju u studio I.DE.A Institute, a posebno će se istaknuti modelima Fiat Tipo i Tempra, kao i Alfinim 155 koji se smatra tzv. modernim klasikom. 90-ih se vraća u Zagato, a kasnije sa sinom osniva dizajnerski studio Spadaconcept.

Giovanni Michelotti (1921. – 1980.)

U životu koji je trajao žalosno kratkih 59 godina, Giovanni Michelotti je postao jedan od najplodnijih dizajnera sportskih automobila 20 stoljeća. Pored mnogih automobila koje je dizajnirao za Ferrari, dok je radio za Farinu, Ghiu i Vignale, Michelotti je radio i na dizajnu za Maserati, Alfa Romeo, Lanciu, Matru, Bugatti, i Alpine za kojeg je dizajnirao i legendarni Alpine A110.

Također, Michelotti je za BMW sukreirao i Novu klasu (Neue Klasse), a svoje je dizajnersko umijeće pokazao i na dizajnu kamiona za Volvo i britanski Scammell. Britanci i drugi ljubitelji klasičnih sportskih automobila će ga najviše pamtiti po radu na modelima marke Triumph kojima je 60-ih godina prošlog stoljeća udahnuo novi život s kontinentalnim europskim značajkama. To nisu bili samo sportski modeli, kao što su TR4, Spitfire, GT6 i Stag, jer je Michelotti osmislio i Herald, 2000 te Dolomite.

William Towns (1936. – 1993.)

Za čovjeka koji je svoju karijeru započeo kao dizajner sjedala i kvaka u već zaboravljenom britanskom Rootesu William Towns je svakako ostavio svoj trag u automobilskoj industriji. Nakon Rootesa prešao je u Rover gdje je radio na LeMans modelu Rover-BRM, a potom se skrasio u Aston Martinu.

Općenito najviše se istaknuo radom na Aston Martinu DBS iz 1967, a posebno će se pamtiti limuzinska Lagonda iz 1976. i njen stil “presavijenog papira.” Otišao je iz Aston Martina 1977. te osnova vlasitit Interstyl studio i pored automobila se posvetio drugim oblicima industrijskog dizajna. Kao freelancer je radio i na modelu Jensen-Healey.

Towns je započeo trend automobila klinastog oblika kojeg je istraživao s raznim modelima i konceptima. Također, radio je na električnim pogonima te je eksperimentirao s monovolumenima puno prije nego što je taj koncept vozila zaživio na svjetskim tržištima.

Bruno Sacco (rođen 1933.)

Mercedes-Benz danas ne bio proizvođač kakvog svi znamo da nije bilo Brune Sacca. Ovaj ustrajni Talijan je započeo svoju suradnju s Mercedesom davne 1958. nakon što ga nekoliko dizajnerskih kuća u rodnoj mu Italiji nije htjelo zaposliti. Njihov gubitak je bio mercedesova dobit jer je Sacco do 1975. postao šef dizajna cijenjenog njemačkog premium proizvođača te je pomogao definirati modernu viziju Mercedesa u očima kupaca širom svijeta.

Sacco je konkretno bio odgovoran, između ostalog, za razvoj treće generacije S klase, zamjenu SL-a R107 s R129 te uvođenje u ponudu modela 190 i, kasnije, C klase koji se vremenom prometnuo u najprodavaniji mercedesov automobil. Također, značajan dio njegove ostavštine leži i u liniji modela W124, odnosno E klasi (limuzina, karavan, coupe, kabriolet) između sredine 80 i 90-ih godina prošlog stoljeća.

Njihov utjecaj na mercedesov dizajn se naime još i danas može vidjet, a njegovi modeli su veliku ulogu odigrali i u stvaranju imidža Mercedesa kao proizvođača visoko kvalitetnih automobila.

Marcello Gandini (rođen 1938.)

Marcello Gandini je prvenstveno poznat kao član Grupe Bertone, a mogao je uživati u reputaciji svjetski priznatog dizajnera automobila vrlo rano u svom životu i to odmah nakon što je osmislio Lamborghini Miuru. Kasnije je za Lamborghini još dizajnirao Countach koji je definirao supersportske automobile i Lamborghini kao marku.

Uz sportske ekstravagancije ovaj Talijan je imao oko i za vozila namijenjena širokim masama. Točnije, osmislio je dizajn prve serije 5 i Citroëna BX. Potonji je, imao prepoznatljivi Gandinijev znak, “odrezani” luk blatobrana stražnjeg kotača. Treba reći i da je uveo tzv. scissor vrata.

Također, Gandini je zaslužan za Fiat X1/9 te drugu generaciju Renault 5. Nakon toga se vratio superautomobilima i dizajnirao Bugatti EB110. Radio je za De Tomaso, Alfa Romeo, Ferrari, Maserati i sl, a na kraju samo dodajmo da je i Lancia Stratos njegov uradak!

Gordon Buehrig (1904. – 1990.)

Ime Amerikanca Gordona Buehriga velikoj većini ljubitelja automobila vrlo vjerojatno nije poznato. Razlog za to dijelom leži u činjenici da je Buehrig u mirovinu automobilskog dizajnera otišao još 1965. U svoje vrijeme, Buehrig je bio utjecajan dizajner američkih proizvođača koji je prva iskustva stjecao u Packardu, General Motorsu i Stutzu.

S 25 godina je već postao glavni dizajner u Duesenbergu, odakle 30-ih godina prelazi u Auburn gdje dizajnira modele 851 Boattail Speedster (1935.) te Cord 810 i 812 (1936).

Nakon 2. sv. rata Buehrig se pridružio Fordu. Od važnijih modela koje je dizajnirao se ističu Victoria Coupe i Continental Mark II. Također, Buehrig je izumio, odnosno 1951. patentirao tzv. T-top uklonjivi krov koji je korišten u velikom broju sportskih automobila diljem svijeta.

Najveći dizajneri automobila – 2. dio

Podijeli:
1