Koliko nam ustvari (ne)trebaju veliki saloni automobila?

Koliko nam ustvari (ne)trebaju veliki saloni automobila?
tekst: Ivan Cvetković

Ženevski salon neće se održati ni ove godine

Nema sumnje kako će ova pandemija, nakon što je silno srozala prodaju novih automobila, ostaviti veliki trag i na cijeli budući razvojni proces koji prethodi svakom novom modelu automobila prije nego li dođe u prodaju. Gledamo to već posljednjih godinu dana, a jedne od prvih žrtvi mogli bi biti upravo veliki međunarodni saloni automobila, na kojima su se do sada održavala javna predstavljanja razvojnih koncepata i svjetske premijere gotovih vozila

Taman ovih dana protekle godine pisao sam o velikim svjetskim salonima automobila i njihovom utjecaju na moj posao, odnosno na percepciju nekog od zaljubljenika u automobile odnosno kupce. Već tada je bilo nagovještaja kako taj način poslovanja lagano odumire, a što je niti mjesec dana kasnije u velikoj mjeri potvrdila i pandemija koja je zadesila čitav svijet. Upravo je ta pandemija, koja još uvijek nije obuzdana, iako vjerujem kako primjenom sve većeg broja cjepiva vidimo svijetlo na kraju tunela, nagovijestila brojne promjene koje će na nas ostaviti trajne posljedice.

-- tekst slijedi nakon oglasa --

Digitalno je popularno

Bez obzira o grani industrije u kojoj netko od nas radi, upravo je ta pandemija pokazala kako se u vrlo kratkom trenutku, u gotovo ‘djeliću sekunde’ može zaustaviti čitav svijet. U stvari, ne u potpunosti zastaviti već tražiti nove načine djelovanja. Bez obzira govorimo li o načinu kupnje (ekspanzija online kupnje), međusobnog druženja (opet online, putem Zooma, Teamsa…), obavljanju svojih svakodnevnih radnih obveza (od kuće, s plaže, online – ne nužno u uredu). Naravno, ne govorimo o potpunom prebacivanju svega u online verziju, no mnogo toga svakako da.

Već više od 20 godina moj je novinarski posao praćenje autoindustrije, a što je (do prije godinu dana) uključivalo brojna putovanja, na kojim sam se izravno informirao i upoznavao s novim modelima i novim tehnologijama.

Obično bi se prvo krenulo s konceptom, automobilom u razvojnoj fazi. Nakon toga na red dolazi prvo prikazivanje, što u mnogim slučajevima bude samo statičko, bez mogućnosti vožnje, a to se najčešće odvijalo na brojnim automobilskim salonima. Tek nakon toga slijedile su i dinamičke međunarodne prezentacije, pa ptom domaće prezentacije i tek onda nam vozilo stigne i na test.

I dalje bez velikih okupljanja

Uh, mnogo koraka do početka službene prodaje i potpunog upoznavanja pojedinog modela. Svaki od tih susreta, i razgovori s inženjerima koji su radili na razvoju automobila donose bolje upoznavanje same tematike. Zadnjih godinu dana takve stvari izostaju. Bude poneko online predstavljanje, odnosno nakon toga i dolazak samog modela na eventualan test. Mnogo ‘uobičajenih’ faza jednostavno je nestalo. Isparilo!

Već više od godinu dana nije održan niti jedan salon automobila, na kojima je i najšira publika imala priliku izbliza upoznati novitet u ponudi proizvođača. Pored toga, i oni koji su prije toga godinu, dvije održavani već su bili načeti tim promjenama koje ostavljaju traga na kompletan način poslovanja. Ako se sjećate izvještaja s posljednjeg salona automobila u Frankfurtu, već tamo je izostao velik broj izlagača jer su odlučili da im to nije potrebno.

‘Skup sport’

Naime, sudjelovanje na nekom velikom međunarodnom salonu automobila ‘skup je sport’. Pored samog izložbenog prostora koji nije jeftin, a na kraju ispadne jedna od povoljnijih stavaka, tu je kompletna logistika, izrada i priprema samog štanda, hostese, reklamni materijali… A na kraju vam na štand dođe veliki broj ‘šetača’, onih koji nikada nisu niti namjeravali kupiti neki od vaših proizvoda, a disperzija kupaca dovede do toga da će vaš kupac bez obzira na to što predstavili na salonu i dalje biti vaš kupac. Veliki saloni mnogima su najviše služili za građenje imidža.

A danas se imidž gradi tijekom cijele godine, brojnim drugim kanalima, pa suma novaca u godišnjim budžetima pojedenih proizvođača više ne može uključivati i sudjelovanje na svim velikim salonima automobila, već možda samo na nekima. Tu leži i jedan od glavnih razloga zašto smatram da saloni automobila, ako će svi i opstati, više neće imati tu težinu i važnost koju su imali prije 5, 10 ili više godina.

Profitabilnost je najvažnija

Uspješnost pojedinog kanala prodaje, a znamo da se u suštini sve na kraju svodi na prodaju, može se mjeriti na nekoliko načina. Bitno je samo na početku si postaviti jasne ciljeve, a onda ih pokušati i ostvariti. Dok je nekome cilj doprijeti do što šireg kruga kupaca, do širine publike, drugima je cilj prodati što više primjeraka, biti broj 1 u prodaji. Ono što je pak najvažniji cilj, bez obzira na one prije toga, ostvarivanje je profita. To je nedavno i javno priznao Luca de Meo, prvi čovjek Renaulta koji je rekao da ih ne interesira popularnost, niti broj prodanih primjeraka već isključivo profitabilnost.

U današnje vrijeme digitalizacije nije niti čudno da ustvari mnogim proizvođačima automobila ide na ruku što su nam kretanja ograničena, pa su neodržavanjem brojnih prezentacija uspjeli uštedjeti i podosta novca, koji su pak više usmjerili na digitalne kanale kojima dopiru do krajnjih kupaca.

Pored toga, sve strože ekološke norme dovode do toga da se brojni modeli gase, a oni preostali postaju sve sličniji.

U konačnici, već se dulje vjeruje kako će globalna prodaja novih osobnih automobila doživjeti stagnaciju ili pak pad, a pored toga vlasništvo nad tim vozilom više će se pretvoriti u korištenje samo kad nam zatreba. Upravo to ‘korištenje na zahtjev’ ostavit će prostora da tim velikim voznim parkovima upravljaju sami proizvođači automobila. To bi trebalo dovesti do toga da se svako vozilo više eksploatira, a da što manje stoji ispred nečije kuće ili ureda.

Manje vlasništva, manje prodaje

Znači, sve će biti teže prodati proizvedeni automobil krajnjem kupcu, jer mu je to vozilo potrebno svega nekoliko sati tjedno, a ako radi od kuće – možda i manje. Dodamo li tome paniku oko pandemije, a koja će i nakon dobre procijepljenosti kod mnogi ostaviti trajne posljedice, pa će izbjegavati sva veća okupljanja, teško da će se veliki saloni automobila uspjeti održati na brojevima posjeta koje su imali prije 2020. godine. Vjerujem kako će globalni događaji, odnosno gigantske priredbe gubiti na važnosti, a poneke će lagano i nestajati.

Troškovi proizvodnje automobila jednostavno rastu, što zbog sve bolje opremljenosti, tako i zbog ekoloških normi koje ih tjeraju da ti automobili budu ‘zeleniji’. A nove tehnologije jednostavno koštaju. I porast konačne cijene proizvoda, odnosno automobila isto tako mnoge tjera na razmišljanje treba li im novo vozilo. Ako govorimo o obitelji, treba li im stvarno drugi ili treći automobil? Mnogi će radije te novce uložiti u preuređenje doma, neko putovanje, a ne u automobil…

Ono što bi moglo dobiti na važnosti, svakako su manja i lokalna predstavljanja, gdje će se pojedina marka boriti da dođe do onih koji su spremni potrošiti svoje novce upravo na njihov proizvod. Donekle imaju smisla i lokalni saloni, odnosno sajmovi automobila, ali gdje se fokus stavlja na sami proizvod, a ne na stvaranje ugođaja po pitanju ambijenta, glazbe, odnosno atraktivnih hostesa. Ti sajmovi, odnosno izložbe moraju omogućiti i demo vožnje, kao mogućnost izravne kupnje.

Jesenska priredba u Münchenu

Ono što je već sada sigurno, teško da išta od većih priredbi možemo očekivati do kraja ljeta. Inače, kroz koji tjedan bi se ‘u normalnim okolnostima’ održao salon automobila u Ženevi, a koji je bio ujedno i prvi koji je lani otkazan, svega nekoliko dana prije službenog početka, kad su svi izlagači već gotovo završili svoje izložbene prostore. Nakon posljednjeg salona u Frankfurtu, ove bi se jeseni trebao održati prvi salon na novoj lokaciji, u Münchenu.

Čvrsto vjerujem kako će do jeseni biti dobra procijepljenost stanovništva uz vrlo povoljnu epidemiološku sliku, pa sam uvjeren kako će Verband der Automobilindustrie, organizator samog sajma ove jeseni uspjeti održati najavljenu priredbu. No, isto tako sam uvjeren kako ona neće biti na tragu onoga što je posljednjih godina bilo u Frankfurtu, te da će izostati brojni izlagači, ali i dobar dio publike. Znamo li kako je posljednji tjedan u rujnu, odnosno prvi u listopadu ovaj bavarski grad posvećen pivopijama, ne bi se začudili da dođe do neke simbioze s Oktoberfestom.

Podijeli:
1