Visoke peći kontra auspuha

10. ožujka 2007.
piše: Hrvoje Gattin 
Kolumna - Visoke peći kontra auspuha
Svi su poludjeli s pričama o ekologiji. EU pritišće autoindustriju s gotovo neostvarivim planovima, proizvođači automobila prikazuju milijun i jedno rješenje za budućnost, a nama - više cijene svega Teško da itko trijezan može toliko piliti javnost pričama o ekologiji koliko je to tijekom posljednjih mjeseci uspjelo predstavnicima Europske Unije. Najnoviji plan iz Bruxellesa, kao što vjerojatno znate, previđa smanjenje emisije CO2 na 130 g/km do godine 2012. Toj granici jedva da će se moći približiti francuski i talijanski proizvođači poznati prema motorima malog obujma i izlaznih snaga. Što se pak tiče Nijemaca čija autoindustrija proizvodi prosječno snažnije (i profitabilnije) modele, 130 grama izgleda kao neostvariv cilj i daleko iza te najavljene 2012.

Dramatični porast brige Europske Zajednice kada je riječ o ekologiji, kao što smo to već i navikli, prelomit će se ponovno na leđima običnih ljudi, smrtnika koji svoj "danak" plaćaju na benzinskim crpkama i prilikom kupnje "prljavih" iliti ekološki manje prihvatljivih modela automobila. A sve zajedno iole upućenima zvuči kao niz pravila donesenih od strane nekoga tko je zreo za odmor u nekoj posebnoj ustanovi.

Cijela situacija postaje još zanimljivijom kada uzmemo u obzir da je EU istovremeno preporučila Rumunjskoj i Poljskoj da ne oporezuju rabljene automobile prema tome koliko zagađuju okolinu, a što je bio prvotni plan tih zemalja. Razlog takvoj preporuci je jasan i svodi se na želju da Zapad što prije rasproda svoja rabljena vozila u istočnim zemljama, u ovom slučaju novim članicama Unije. Time će se otvoriti prostor za prodaju više novih automobila na Zapadu što, ako još uvijek netko ne shvaća - generira lijepi profit.

Veoma slična priča jest i ona iz 1991. kada je jedan od visokopozicioniranih dužnosnika Svjetske Banke izdao priopćenje u kojem se preporuča kako Prljavu industriju treba preseliti u zemlje u razvoju, jer je daleko jeftinije nadoknaditi troškove liječenja (uzrokovanog zagađenjem) ljudima nižih primanja, nego li onima sa Zapada. I tako u nedogled. A kao kruna svega, nikada ne smijemo zaboraviti da osobna vozila sudjeluju u ukupnom zagađenju okoliša s nekih 2 do 3 posto. Najviše štete za prirodu dolazi od strane industrije koja, gle čuda, ovim pravilnikom EU nije obuhvaćena. Također, vjerojatno niti ne treba posebno naglašavati kako će sve dodatne troškove razvoja novih automobila koji manje zagađuju, uvođenja novih pravilnika, a s vremenom možda i novih goriva, platiti upravo oni koje se nikada ništa ne pita i koji u svemu nemaju nikakva utjecaja.

Pod djelovanjem svih tih mogućih i nemogući programa, pravilnika i planova vezanih uz smanenje emisije ispušnih plinova, praktički svi proizvođači automobila razvijaju svoje sustave hibridnih ili inih pogona. Bilo da se radi o samostalnim projektima ili onima razvijenim u suradnji nekoliko udruženih proizvođača, teško se možemo oteti dojmu da je neko realno rješenje propulzije budućnosti čak i na pomolu, a kamo li predstavljeno.

Najrazvikaniji, da ne spominjemo imena, su proizvođači tzv. hibridnih vozila, bilo da ona koriste kombinaciju s benzinskim ili dieselskim motorima. Naime, cijelo to trošenje novaca na razvoj novih vrsta pogona (sve troškove u konačnici plaćaju kupci takvih ili običnih vozila iz programa proizvođača o kojima se ovdje radi) potpuno je besmisleno dok god pogoni uključuju motore pokretane fosilnim gorivima. Cijela priča o ekologičnosti hibridnih pogona obično je mazanje očiju javnosti i predstavlja način da se dobije na vremenu onda kada se zapravo nema što nova za ponuditi. Ništa bolje ne stoji niti s pogonima na npr. vodik. Naime, iako se neki renomirani proizvođači automobila itekako bore da svoje vodikom pokretane automobie predstave kao "vozila budućnosti", stvarnost je kudikamo drugačija. Prvo, proizvodnja vodika današnjim metodama iziskuje previše energije, tj. toliko iste da ukupno zagađenje okoline ne biva ništa manje. Nadalje, uvođenje kompletne infrastrukture za opskrbu vodikom (govorimo o svjetskoj razini) toliko je skupo, komplicirano i praktički neizvedivo u zaostalim krajevima planete, da gotovo ne predstavlja nikakvu alternativu u budućnosti.

I konačno, što je s nama koji se želimo voziti automobilima pokretanim snažnim benzinskim motorima, naprosto zbog toga što nam je to "gušt"? Mi smo, dakako, izrodi kojima u najmanju ruku treba potrgati prste i zabraniti im da ikada pomisle na takvo što. Upravo stoga snažni, vrhunski, automobili toliko i stoje jer su zapravo namijenjeni isključivo onima koji su bilo kakvim Zakonima i Pravilnicima, pa makar isti dolazili i iz Bruxellesa, jednostavno - nedodirljivi. U isto vrijeme, i dalje vrijedi ona stara Visoke peći potpaljujem ja, pa nek se dim diže visoko u zrak. I, dakako, nikome se i dalje neće desiti ništa.

Powered by AdminMax v6 © 2005-2018 by Internet Softver Design by WEB Marketing