Svaki je početak težak, no hrabrost i upornost na kraju pobjeđuju. Iako priču o prvim automobilima, vozilima sa samostalnim pogonom, možemo proširiti na stotine izumitelja, vozila s pogonom na svakojake izvore energije i tko zna što još, vratit ćemo se "samo" u 1725.

Kako to obično biva, sudbina je odlučila da tek određena imena ostanu zauvijek zapisana u poglavljima ljudske povijesti. To je, bez sumnje nepravedno jer u svakoj priči postoji mnoštvo neznanih junaka koji su svojim trudom, znanjem i snalažljivošću utirali put do konačnog rezultata. No, kako je svaka tema proširiva do beskonačnosti, pravila struke nas podsijećaju da se i ovom prilikom moramo ograničiti na općeprihvaćene osnove.

U svjetlu toga, neka nam oproste Ferdinand Verbiest, Richard Trevithick, Ivan Kulibin, François Isaac de Rivaz, Gustave Trouvé, Siegfried Marcus pa čak i veliki Škot, James Watt. Svi oni imali su na neki način veze s poviješću automobilnih vozila ili su barem utjecali na put kojim su ona nastala. No, priču ćemo započeti s jednim Francuzom, rođenim 26. veljače 1725. u Voidu.

Nicolas-Joseph Cugnot je radio za vojsku. Točnije, 1765. je započeo s razvojem parom pokretanog vozila koje je trebalo služiti za prijevoz topova. Težak posao... Pa ipak, uporni je Cugnot 1770. predstavio svoju 2,5 tone tešku trokolicu nazvanu fardier à vapeur (fardier - zaprežna kola s dva kotača) koja je, prema proračunu, morala moći prenijeti 4.000 kg na udaljenost od oko 8 km za sat vremena.

Kao što vjerojatno i pretpostavljate, projekt se pretvorio u propast zbog niza razloga. Godinu dana kasnije Nicolas-Joseph je predstavio drugo vozilo koje se tijekom testiranja zabilo u zid lokalnog arsenala izazvavši tako možda i prvu automobilsku nezgodu u povijesti.

U konačnici, projekt je propao, a slijedom Francuske revolucije Cugnotu je oduzeta penzija te je protjeran u Bruxelles gdje je gotovo cijeli ostatak života proveo u siromaštvu. Kratko prije smrti, na poziv Napoleona Bonapartea, Cugnot se vrato u Pariz, a ovaj je svijet napustio 2. listopada 1804. Trebat će proći još 82 godine da njegova ideja o vozilu sa samostalnim pogonom zaživi. No, bit će to u kudikamo drukčijem obliku, u drugoj zemlji i s drugačijim motorom i gorivom.

Priča počinje

Sin pekara Johannesa Däumlera rođen je 17. ožujka 1834. u Schorndorfu pokraj Stuttgarta. S četrnaest godina, Gottlieb Daimler je počeo učiti kako se konstruira vatreno oružje, a kada mu je bilo osamnaest, krenuo je putem strojarskog inženjera. Godine 1872. Daimler prelazi u Deutz-AG-Gasmotorenfabrik u Kölnu. Vrijedno je spomenuti kako je jedan od vlasnika ove, tada najveće tvornice za proizvodnju industrijskih strojeva, bio Nikolaus August Otto koji je za glavnog konstruktora angažirao Wilheima Maybacha.

Četiri godine nakon Daimlerovog dolaska u Deutz AG, Otto je osmislio načelo rada četverotaktnog motora za koji je vjerovao da će ubrzo zamijeniti tada sveprisutne parne strojeve. Pa ipak, put od ideje do realizacije prvog uspješnog motora bio je sve samo ne jednostavan i bezbolan.

Kako to prečesto biva, među direktorima tvrtke nesuglasice su počele postajati nesnošljivima te je Daimler 1880. napustio Deutz AG. Maybach je dao otkaz nešto kasnije. Udruživši snage u razvoju motora s unutarnjim izgaranjem, dvojac je nastavio raditi na usavršavanju Ottove ideje i pretvaranju teorije u praksu. Ottu je, naime, 1877. poništen patent.

U nastojanju da naprave prvi funkcionalni motor prema Ottovom načelu, Daimler i Maybach su se okrenuli proučavanju potencijalnih goriva. Odluka je pala na benzin, naftni derivat koji je u to vrijeme korišten isključivo za čišćenje i stoga prodavan u ljekarnama (ostali tada korišteni derivati nafte bili su razna ulja za podmazivanje te kerozin koji je korišten kao gorivo u svjetiljkama).

Konačno, prvi benzinski motor koji su konstruirali Daimler i Maybach ugledao je svjetlo dana 1885. (patent je dobiven 3. travnja). Riječ je o 1-cilindričnom motoru s vodoravno postavljenim cilindrom obujma od 264 kubična centimetra (58 x 100 mm) koji je razvijao 370 W (0,5 KS) pri 600 o/min. Uskoro je napravljena i snažnija (oko 1 KS) verzija s okomito postavljenim cilindrom i rasplinjačem, zbog neobičnog izgleda nazvana Standuhr-Motor (sat s klatnom, u slobodnom prijevodu). Tijekom studenog Daimler je svoj motor odlučio združiti s drvenim biciklom te je tako nastao Reitwagen - prvi motocikl ali i prvo vozilo pokretano benzinskim motorom.

A, negdje u isto vrijeme...

U vremenima kada je industrijska špijunaža bila u povojima, događala su se svakojaka čuda. Tako je i bilo moguće da tek stotinjak kilometara dalje, u Mannheimu, izvjesni inženjer konstruira gotovo isto vozilo, samo s jednim kotačem više. Tako je nastala prva prava "kočija bez konja". Povijest je mogla početi, a automobilima više ništa nije stajalo na putu.

Karl Friedrich Michael Vaillant nije oduvijek imao velike brkove. Rođen je u Karlsruheu, 16. studenog 1844. od majke Josephine Vaillant i oca vlakovođe, Johanna Georga Benza. Par se oženio nekoliko mjeseci kasnije, a dječaku je ime promijenjeno kada su mu bile dvije godine, u spomen na netom tragično stradalog oca. Maleni "Karlo" tako je postao Karl Friedrich Benz, ponijevši prezime koje i danas odzvanja kao svakodnevna pojava te bolno bode uši milijunima konkurenata moderne autoindustrije.

Izvjesni August Ritter i Karl Benz osnovali su u Mannheimu 1871. mehaničku radionicu. Nažalost, prva godina poslovanja prošla je katastrofalno te udio nesposobnog Rittera otkupljuje Bertha Ringer, Benzova zaručnica i, možemo to bez ustezanja reći, "majka" automobilskog marketinga te začetnica testnih vožnji. Benz je, bez ikakve sumnje, bio jednim od stvarnih tehničkih genija.

Njegov rad na dvotaktnim motorima rezultirat će registriranjem brojnih patenata, a vjerujemo da su svi ljudi na svijetu čuli barem za neke od njih: svjećica, rasplinjač, spojka, mjenjačka kutija... Životni je put odveo Benza u novu avanturu i radionicu za popravak bicikala u Mannheimu čiji su vlasnici bili Max Rose i Friedrich Wilhelm Esslinger. Novo udruživanje stvorilo je tvrtku Benz & Co. Rheinische Gasmotorenfabrik Mannheim, poznatiju kao Benz & Cie. Upravo će u tom okruženju nastati Benzova "motorna trokolica", odnosno prvi automobil.

Uspješno poslovanje omogućilo je Benzu da se u potpunosti posveti svojoj staroj ideji "kočije bez konja". Koristeći tehniku dijelom preuzetu s bicikala, Benz je napravio vozilo s tri žbičana kotača i punim gumama, opremljeno četverotaktnim benzinskim motorom smještenim između stražnjih kotača. Konstrukcija automobila bila je napravljena od čeličnih cijevi uz dodatak drvenih površina, a ovjes je imao lisnate opruge. Za prijenos snage na stražnje kotače poslužila su dva lanca. Pogonski stroj je također bio Benzova konstrukcija. Bio je to 1-cilindrični Otto motor obujma od 954 kubična centimetra koji je razvijao najveću snagu od 500 W (0,68 KS) pri 250 o/min. Stvoren je Benz Patent-Motorwagen.

Iako su Reitwagen i Patent-Motorwagen nastali u istoj godini, zbog jednog kotača više potonje se vozilo smatra "prvim automobilom". No, to svakako ne umanjuje Daimlerove zasluge u razvoju vozila pokretanih motorom s unutarnjim izgaranjem. U sljedećoj godini, 29. siječnja 1886. Benz je podnio zahtjev patentnom zavodu za svoje vozilo, da bi 2. studenog patent bio zabilježen pod brojem DRP Nr. 37435. Zbog toga u navodima godine postanka prvog automobila katkada nailazimo na 1885, a katkada na 1886.

Žena za upravljačem!

Prvu iole dulju vožnju automobilom ostvarila je jedna žena. Točnije, bila je to Cäcilie Bertha Benz, rođena Ringer 3. svibnja 1849. u Pforzheimu. Karl Benz je svoj Patent-Motorwagen, na užas zgrožene javnosti, prvi puta predstavio 3. srpnja 1886. u ulici Ringstrasse u Mannheimu. Vjerujemo kako će se mnogi naši kolege složiti da je to bila "prabaka svih prezentacija", no nažalost, detaljniji izvještaj s iste vjerojatno nikada nije napisan... Ovo bučno vozilo vjerojatno se nije dopalo nikome od prisutnih, no to nije omelo Benza da u mjesecima što su uslijedili usavršava djelić po djelić svog automobila. Pa ipak, trebalo je privući pozornost javnosti na pravi način.

Shvativši kako projektu njezina supruga nedostaje publiciteta i prihvaćanja od strane javnosti, Bertha Benz je 5. kolovoza 1888, odlučila krenuti na prvo putovanje ikada ostvareno nekim automobilom. Navodno bez znanja supruga, Bertha je spakirala njihova dva sina i otisnula se na putovanje do Pforzheima, udaljenog 106 km od Mannheima.

Putem se Bertha morala suočiti s brojnim problemima, poput slabe dostupnosti benzina u ljekarnama, puknuća pogonskog lanca, trošenja kočničkih obloga ili začepljivanja brizgaljke za benzin koju je, u konačnici, pročistila ukosnicom. Pa ipak, i nakon svih tih nedaća, Bertha i njezina dva sina stigli su na odredište te se istim putem vratili dan kasnije. Karl Benz vjerojatno nije mogao niti zamisliti bolju promociju.

Karl Benz i Gottlieb Daimler oni su kojima možemo zahvaliti na automobilima kakve danas poznajemo. Istina jest da do svojih otkrića niti ova dvojica nisu došla sama od sebe (nije im pala jabuka na glavu :-)), no vjerujemo kako su najzaslužniji u priči skovanoj od grčke riječi autos i latinske mobilis. Također, iz njihovog djela možemo štošta naučiti.

Jedan od temelja tog nauka jest da se od 1885. u osnovi ništa nije promijenilo. Načelo rada motora je jednako, prijenosni sustavi također, a sve zajedno danas je tek upakirano u modernu "kabanicu" i potkrijepljeno ponekim čipom koji je ionako previše sklon kvarovima. Hoće li nam budućnost napokon donijeti nekog novog Cugnota, Daimlera, Benza ili Maybacha? Ostaje nam da se nadamo.