Dajte im da biraju!

13. studenog 2008.
piše: Hrvoje Gattin 
Kolumna - Dajte im da biraju!
U praktički beskonačnom broju svakojakih godišnjih izbora za ovo ili ono, ovu ili onoga, čudi me da su Hrvati uopće uspjeli zadržati zdrav razum. Danas, očito, nije cilj pohvaliti pobjednika s gledišta struke, već samo predati lentu žmirkajući pred stotinama bljeskalica Listajući nekakav magazin, ovih sam dana naišao na temu "Godišnjeg izbora za..." pitaj boga što. To me, pak, sjetilo naše struke koja svakog prosinca bira automobil za nastupajuću godinu, ali i svih onih koji kojekakvim izborima pokušavaju ugrabiti dio nečega. Pitam se čega... No, prije nego li započnem prosipati svoje misli na ekran (trenutak koji ste zasigurno s nestrpljenjem iščekivali :-)) bilo bi vrijeme i za jedan mali disclaimer. Naime, ovaj tekst definitivno ne predstavlja nikakav ratnički pohod usmjeren protiv bilo koga, a posebno ne naših kolega iz automobilske struke. Riječ je tek o osvrtu na činjenicu da se ponekad do apsurda dovodi tema koju možemo nazvati "Godišnji izbor".

Kada bi netko pedantan i oboružan kudikamo boljim živcima od mene imao vremena godinu dana sustavno proučavati hrvatske medije, vjerujem da bi na kraju tog "projekta", 31. prosinca u svojoj bilježnici naveo barem milijun, ako ne i milijardu kojekakvih godišnjih i inih izbora, održanih u našoj zemlji tijekom prethodnih 365 dana. U toj svekolikoj poplavi bira se doista sve, a automobili predstavljaju tek jedan mali dio priče, jednako kao i missice.

Prema raznoraznim teorijama, povijest se dijeli na nekoliko najznačajnijih razdoblja, a kada govorimo o godišnjim izborima, za mene postoji ono tijekom koje su birani naj-auti i/ili najljepše cure za tekuću, ili koju drugu godinu te ono poslije toga. U međuvremenu se, naime, štošta promijenilo, a tamni oblaci pohlepe počeli su ulaziti kroz prozore mnogih redakcija, agencija, tvrtki... Stoga me nebi čudilo da uskoro (ako već i nije) na naslovnici kakve visokotiražne (ovo "visoko" uzmite s rezervom jer su najtiražnije današnje novine manje čitane od prosječno posjećenog sajta) osvane mega-slika s dodjele plaketa na "Izboru za Miss autootpada u Donjim Pokakancima" ili nagrada za "Super-marku u kategoriji žniranaca (vezica za cipele iliti špigeta) s tržnice u Lijevim Dropljanima". Da, da, do tuda smo dogurali.

Dakako, kao automobilskog novinara s nešto više od dva desetljeća prakse (kako li to gordo zvuči...), najviše me brinu kojekakvi izbori automobila godine kojih je u našoj zemlji doista mnogo. U tom neizmjernom cirkusu jedna se konstanta cijelo vrijeme provlači, a to je činjenica da su automobili i cijela industrija koja se oko njih vrti nesumnjivo vrlo privlačna tema u kojoj bi mnogi željeli otrgnuti poneki komadić kolača. Da je ova teorija sve, samo ne izmišljena, dokazuje i prava poplava auto-priloga i članaka o automobilima (nemam srca reći "testova", premda se mnogi mediji takvim nadnaslovima razbacuju kao da su kikiriki) prisutnih u doista svim mogućim medijima. Naime, nakon što je tema automobilskog novinarstva poodavno napustila okvire stručnih magazina, o limenim ljubimcima danas možemo čitati i u medijima koji nemaju ama baš nikavog doticaja s tom strukom. Stoga, u slijedećih nekoliko godina očekujem auto-prilog u "Glasniku postavljača željezničkih pragova" ali i "Polugodišnjem vodiču za prepariranje krokodila" :-)

No, kako bismo se i vi i ja trenutno prestali smijati, ova tema ima i svoju, za našu struku doista tragičnu, stranu. Naime, kao novinar koji se kreće po prezentacijama novih modela automobila već dugi niz godina, svjedokom sam sve veće prisutnosti medija kojima automobili nisu primarna struka. Pri tome doista ne želim reći ništa loše o raznoraznim lifestyle magazinima ili besplatnim lecima koji se dijele po kućnim vežama, jer problem u stvari leži u izboru onih koji takve medije pozivaju. Da stvari budu još gore, nerijetko nam se događa da neki novi model automobila dobijemo na test dosta kasno jer su ga, prije nas, vozile svakojake redakcije koje su potom opis spomenutog automobila (s kojim, BTW, nisu prošli gotovo ništa kilometara, niti su uz članak objavili autorske fotografije kao dokaz da su automobil doista i vozili) prilažu tik uz rubriku tipa "Promijenite uloške vašem psu" ili "Crnogorski prstaci - mit ili stvarnost".

Slična drama, kada je u pitanju naša struka, javlja se i u temi godišnjeg izbora automobila. Vjerujem da vam je poznato kako HR auto, najstariji nacionalni izbor za automobil godine, nažalost nije jedini izbor svoje tematike u Hrvatskoj. A ostali se, ima ih doista mnogo, mogu podijeliti u dvije skupine: a) nestručni i b) oni još manje stručni.

a) nestručni izbori automobila godine: su izbori kod kojih automobil godine biraju oni čija je struka s automobilskim novinarstvom i testiranjem osobnih i inih vozila toliko povezana koliko bi ispravno bilo da kažete kako stjuardesa zna voziti avion (čast iznimkama). Ovakvih izbora na hrvatskom tlu ima i previše, a zajedničko im je da automobil godine biraju ljudi koji možda nešto i znaju o njemu s tehničke strane, ali su ga vidjeli isključivo na fotografijama, a pogotovo ga nisu imali prilike voziti. Kako bih pojasnio svoj stav u ovoj temi, pitam vas dali biste u restoranu izbor načina pripreme odreska prepustili kuharu vegetarijancu?

b) još manje stručni izbori automobila godine: su, bez iznimke, izbori u kojima sudjeluju oni koji za razliku od "nazovi-žirija" iz prethodnog odlomka, o automobilima u pravilu ne znaju mnogo. Takvi se izbori rade dopisnim putem i, u načelu, se svode na odluku o glasovanju temeljenu na dizajnu, broju konjskih snaga te ustaljenim predrasudama kojih (pogledate li rezultate prodaje na našem tržištu) ima itekako previše.

Sve ovo, nebi bio problem da oni, opet oni koji odlučuju tko će imati prilike o čemu pisati i koji auto isprobati, nisu u potpunosti zanemarili činjenicu kako izbori automobila takve vrste niti u kojem slučaju nemogu biti (niti jesu) ravnopravni sa stručnim izborima. Nažalost, u svekolikoj potrebi da se okite kojekakvim lentama, odgovorni u ovoj priči tu razliku uporno stavljaju pod tepih. Pa ipak, svjetlo na kraju tunela još se nije ugasilo.

Pred nama je, (neki ga nazivaju jubilarnim premda mislim da se jubileji obično dijele s 10 tako da dobijemo cijeli broj) petnaesti po redu izbor za HR auto. Ovaj, 1,5-ni (jedan i pol-ni) jubilej će obilježiti desetljeće i pol dugu tradiciju biranja naj-automobila u Hrvatskoj od strane jedinog stručnog žirija i ujedno jedinog koji ima stvarne argumente da uopće bira nešto kao što je najbolji automobil. HR auto je od početka bio jedini stručni izbor automobila u Hrvatskoj, a vrijedno je spomenuti kako je ujedno i najstariji takav izbor u nas te definitivno najcitiraniji i najcjenjeniji u inozemstvu.

HR auto je brainchild nekolicine entuzijasta, zaljubljenika u automobile koji su u tim, sada već poodavnim, vremenima predstavljali nukleus struke automobilskih novinara koja će se, u godinama što su uslijedile razviti do kudikamo (katkada i nepotrebno) širih razmjera. Izbor za HR auto svoj je značaj utvrdio od samih početaka s obzirom da je utemeljen na onome što bismo mogli nazvati zdravim osnovama. Članovi žirija oduvijek su bili isključivo automobilski novinari (prvi je sastav žirija, ako se ne varam, imao sedam članova), ujedno i članovi Hrvatskog novinarskog društva što je dalo jednu dodatnu i nikako zanemarivu notu cijeloj priči.

Nacionalni izbor HR auto u međuvremenu je proširen kako bi postao stvarni hrvatski ekvivalent najpoznatijem izboru automobila na svijetu, izboru za Europski automobil godine (Car of The Year - www.caroftheyear.org). Današnji postav žirija broji dvanaest članova, a izbor je prema svojoj kompleksnosti tijekom godina doista stao uz bok najvećim izborima automobila (u organizacijskom smislu). Pored činjenice da su svi članovi Žirija u izboru za HR auto pri HND-u novinari koji svakodnevno testiraju nove modele automobila, posjećuju međunarodne i domaće prezentacije, velike salone automobila te su "preko glave" upućeni u tematiku, organizacija HR auta pred njih postavlja i druge, striktno propisane, obaveze.

Tako svi automobili koji uđu u uži izbor moraju proći sedmodnevna testiranja, a kao kruna svega slijedi "Testni-dan" koji se održava na poligonu. Svi oni koji su barem jednom probali projuriti skliskom podlogom AMC-Centra u Mičevcu pokraj Zagreba (ili nekom drugom), znat će da se upravo i jedino tako mogu ispitati krajnje granice nekog automobila, pored vožnje u uvjetima svakodnevnog prometa. Stoga doista ne shvaćam kakav je značaj raznoraznih dopisnih i inih izbora automobila godine.

No, ipak nije sve tako crno kao što ste možda nakratko pomislili. Eto, na primjer, na našim ćemo stranicama rado i doista opširno popratiti "Izbor za najmlječniju junicu Turopolja" jer, bez dvojbe, takav prilog itekako spada na stranice magazina poput AutoNeta. Dakako, očekujemo poziv i akreditaciju. To su, uostalom, kategorije koje se u posljednje vrijeme nesmiljeno i bez zadrške dijele na sve strane.

Powered by AdminMax v6 © 2005-2018 by Internet Softver Design by WEB Marketing