Kia Niro 1.6 GDi LX Fun

Kia Niro 1.6 GDi LX Fun
tekst: Goran Topić foto: Saša Lisjak, autonet.hr

Zanimljiv, no pomalo skup izbor

Kia je na prošlogodišnjem salonu u Chicagu premijerno predstavila svoj kompaktni hibridni crossover, koji je nedugo zatim imao i europsku premijeru u Ženevi. Godinu dana kasnije je ovaj automobil stigao i na naše tržište, a sada i na naš test s kojeg nosimo podijeljena mišljenja

OSOBNA ISKAZNICA TESTIRANOG AUTOMOBILA
obujam motora / snaga / brzina 1580 cm3 + električni motor / 141 KS / 162 (160) km/h
prosječna potrošnja / emisija CO2 3,8 (5,8) l/100 km / 88 g/km
cijena bez / s dodatnom opremom 200.490 kn (27.093 Eur) / 203.540 kn (27.505 Eur)

Kia Niro je isključivo hibridni model, a ako se netko pita zašto razviti i proizvesti cijeli novi automobil, u ovom slučaju u popularnom crossover obliku, samo da bi se u njega ugradio hibridni pogonski sklop, odgovor je vrlo jednostavan. Naime, “krivci” su, navodno kupci…

Dakle, tržište hibridnih, a sada i električnih modela, preferira “posebne” modele koji će drugima jasno dati do znanja da je riječ o vozilu s nekonvencionalnim pogonskim strojem. Pogledajte samo Prius ili planove vodećih svjetskih proizvođača sa zasebnim linijama budućih električnih modela koje će prodavati pored postojećih već etabliranih modela.

Dizajn, ergonomija, unutrašnjost

Vanjski dizajn Kie Niro ne nudi previše posebnosti u odnosu na ostatak ponude. No, to uopće nije loše jer je i površnim poznavateljima kijinog portfelja jasno da se radi o članu obitelji ovog korejskog sve cjenjenijeg proizvođača, a kijin je dizajn generalno govoreći moderan i privlačan. Imamo osjećaj kako su razlike između Sportagea i Nira većinom posljedica činjenice da je Niro nešto manji automobil. Također, kao prvenstveno obiteljski model čiji je naglasak na ekonomičnosti Niro mora biti mrvicu ozbiljniji, što je rezultiralo i svojevrsnim karavanskim značajkama koje su i posljedica drugačijih proporcija u odnosu na Sportage od kojeg je i kraći i niži, ali s duljim međuosovinskim razmakom.

Inače, Niro je dimenzija od 4355 x 1805 x 1535 te međuosovinskog razmaka od 2700 mm (30 mm više od Sportagea) pa je ponuda prostora u unutrašnjosti na sasvim solidnoj razini. Od prtljažnika smo pak očekivali nešto više od 377 dm3 (427 dm3 ako uračunamo prostor za rezervni kotač), odnosno 1371 dm3 s preklopljenim stražnjim sjedalima, no ipak je riječ o kompaktnom modelu koji se s ovim brojkama nalazi unutar gabarita klase, a isto vrijedi i za broj pretinaca i mjesta za ostavu.

Uređenje kokpita djeluje ozbiljno i zadovoljavajuće je kvalitete, no teško se oteti dojmu “plastičnosti”, odnosno vizualno, nije riječ o dizajnu koji će vas očarati. Slično vrijedi i za grafička rješenja instrumentne ploče i središnjeg zaslona koji bi svakako mogli biti nešto moderniji i u skladu s vremenom.

Serijska i dodatna oprema

Testirani je automobil bio opremljen paketom opreme LX Fun, odnosno početnim od četiri paketa te je od dodatne opreme imao samo metalik boju za koju je potrebno izdvojiti 3.050 kn. Unatoč početnom paketu, testirani Niro je poprilično solidno opremljen automobil, posebno kada je riječ o sigurnosti.

Naime, u osnovnom paketu se nalaze sedam zračnih jastuka, ESP, TCS, VSM, Hill Assist, ABS, EBD, BAS, sustav za pomoć pri održavanju vozila u voznoj traci, stražnji parkirni senzori i sl. Od onoga što polako postaje ili će uskoro postati standard u autoindustriji nedostaju tek sustav automatskog kočenja, nadzor mrtvog kuta i aktivni tempomat, kao i prednji parkirni senzori. Ostalo je više-manje tu.

Ono što bi moglo privući kupce barem sljedećem tj. drugom paketu opreme je činjenica da je mali središnji zaslon pomalo neadekvatan, a sljedeći paket već uključuje 7-inčni zaslon s navigacijom, kao i kameru za vožnju unatrag, prednje parkirne senzore, instrumentnu ploču s većim zaslonom i cijeli niz detalja koji bi kod mnogih mogli opravdati 15.000 Kuna razlike u cijeni.

Motor i prijenos

Niro je, dakle, u startu zamišljen isključivo kao hibridni model, a njegov paralelni hibridni pogonski sklop čine za ovu svrhu posebno dorađeni atmosferski 1,6-litreni 4-cilindrični GDI benzinac s izravnim ubrizgavanjem goriva, električni motor te litij-ionske polimerne baterije (1,56 kW) smještene ispod stražnjih sjedala (koje teže 33 kg), kao i 6-stupanjski automatski mjenjač s dvije spojke. Benzinac razvija snagu od 105 KS te najveći okretni moment od 147 Nm, dok snaga električnog motora iznosi 32 kW, odnosno 44 KS. Svojim zajedničkim radom ovi motori ostvaruju snagu od 141 KS te najveći okretni moment od 265 Nm.

Pogon je na prednje kotače, a proizvođač navodi da se prosječna potrošnja ovog automobila kreće oko 3,8, odnosno 4,4 l/100 km, ovisno o tome je li vozilo opremljeno 16 ili 18-colnim gumama. Testni primjerak je imao 16-colne kotače i prosječna se potrošnja na kraju testa kretala oko 5,8 l/100 km. Većinu kilometara smo odradili na otvorenoj cesti gdje je uistinu moguće, bez pretjerane pažnje dosegnuti 4,5 l/100 km, no u gradu će te se morati dosta potruditi da dođete do ispod 6 l/100 km (mi smo izmjerili 6,5 litara). U svakom slučaju, ovo je zadovoljavajuće ekonomičan pogonski sklop.

Za upravljačem

Optimalan položaj za upravljačem ovog automobila nije teško pronaći, posebno stoga što prostora sprijeda neće nedostajati nikome. Oba prednja sjedala su podesiva prema visini, a upravljač prema visini i dubini. Preglednost iz vozila otraga bi mogla biti bolja, a sjedala su vrlo udobna i na duljim putovanjima pa ne uzrokuju dodatni umor vozača. Inače, sjedi se nešto niže nego primjerice u Sportageu. Općenito, kokpit je pregledan i funkcionalan pa je svakodnevno upravljanje Nirom lak posao, a vrijeme navikavanja relativno kratko.

Niro svakako nije automobil namijenjen bržoj vožnji, mada pravocrtna ubrzanja i međuubrzanja potpomognuta električnim motorom (subjektivno) djeluju dosta uvjerljivo iako su performanse u konačnici skromne. Primjerice, ovaj će automobil do 100 km/h ubrzati za 11,8 (proizvođač: 11,5) sekundi mada će vas dojam zavarati da je potrebno i osjetno kraće vrijeme, dok mu najveća brzina iznosi 160 (162) km/h.

Inače, pri kretanju Niro će koristiti samo električni dio svog hibridnog pogona, što je pozitivno u gradskom “stani-kreni” prometu, no na uključivanje benzinskog motora nećete dugo čekati, dok je za pohvalu činjenica da njegovo pokretanje, odnosno isključivanje prolazi gotovo neprimjetno. Zeleni indikator EV će se često uključiti kada se nađete u situaciji da električni pogon može održavati postignutu brzinu, no to dakako neće dugo trajati. U ove vruće dane zamjeramo činjenicu da nije moguće ohladiti vozilo klima uređajem prije kretanja. Naime, prilikom aktiviranja vozila uključuje se samo električni dio pogona i dok sa svojim radom ne krene benzinski motor, radi samo ventilacija. Klima, ne.

U zavojima se testirani automobil i nije pretjerano iskazao. Karoserija se zna nagnuti više no što bi smo htjeli, a prednji kraj zna neugodno “zaplivati”. Možda je problem u nešto većoj masi sprijeda… Također, za tzv. cruising i gradsku vožnju sasvim solidan mjenjač će vas ostaviti na cjedilu kada u sportskom načinu rada pri bržoj vožnji morate prebaciti primjerice u drugi stupanj kako bi dodatno usporili automobil kočenjem motorom. Naime, iako je riječ o ručnom načinu rada, mjenjač vam ne dozvoljava izmijeniti stupanj prijenosa do osjetno niže brzine kretanja, što vozača tjera na nepotrebno kočenje i usporavanje vozila.

Pretpostavljamo kao je riječ o podešenju koje je posljedica želje proizvođača za višom razinom ekonomičnosti. Naime, motor se općenito ne diže često u više okretaje, što je dobro za potrošnju, pa je sukladno tome usuglašen rad mjenjača koji će prije performansi i brže vožnje “odabrati” smanjenu potrošnju pa i pod cijenu neslaganja s vozačem. Općenito, kočnice se na razini zadatka, a upravljač bi mogao biti i nešto precizniji.

I na kraju…

Ono što je ovom, a i drugim kijinim modelima snažan adut za dobivanje povjerenja kupaca svakako je činjenica sedmogodišnjeg jamstva (do 150.000 km, prve 3 godine bez ograničenja prijeđenih kilometara). Što se same cijene tiče, testirani automobil stoji 203.540 kn, odnosno 27.505 Eura. Je li riječ o previsokoj ili primjerenoj cijeni odlučit će kupac.

Ako u obzir uzmemo da industrija trenutno vidi hibride kao zamjenu za “prljave” dizelaše mnogi će si postaviti pitanje isplativosti kupnje hibrida umjesto dizelaša, sa čijom će se razlikom u cijeni voziti još nekoliko godina. Usput rečeno, čak i početni dizelski Sportage, koji je “za pola broja veći automobil” kreće s cijenom od 170.000 Kn.

Kia Niro na hrvatskom tržištu
U ponudi kijinog zastupnika za hrvatsko tržište, tvrtke KMAG, Niro je dostupan uz četiri paketa opreme: LX Fun, EX Urban, EX Champion te EX Vision. Cijene kreću od 200.490 kn koliko stoji početna izvedba 1.6 GDi LX Fun, a završavaju na 242.490 kn koliko je potrebno izdvojiti za Niro 1.6 GDi EX Vision.

– – –

Pogledajte i ovaj test: Kia Sportage 2.0 CRDi 4WD EX Fresh