Godina proizvodnje: 2005; Stanje putomjera: 114.549 km; Snaga: 131 KS; Moment: 310 Nm; Zapremnina: 1896 ccm; Najveća brzina 205 km/h; Ubrzanje 0-100 km 10,1 s; Cijena: 119.900 Kn

Bez sumnje je Golf automobil koji je oborio sve zamislive rekorde. No i pored tako uspješne kombilimuzine, Volkswagen je na tržištu pronašao one kojima je trebalo više mjesta ili su naprosto preferirali klasično oblikovane limuzinske karoserije. I tako je, davnih dana prije nekih gotovo tri desetljeća svijetu predstavljena prva Jetta. Imena modelima u autoindustriji, dakako, ne daju "roditelji" već ih osmišljavaju marketinški stručnjaci te je Golf s klasičnim prtljažnikom nakon nekog vremena postao Vento. No, izgleda da niti taj automobil (kao ni njegov prethodnik) nije donio previše sreće svom tvorcu te smo u rujnu 1998. dobili novo ime, ali i limuzinu koja se najviše razlikovala od Golfa svog vremena - rođena je Bora.

S ovim je automobilom Volkswagen najavio više sportskog karaktera i bolji osjećaj za upravljačem nego li ga je pružao Vento, no neke čudne ideje u modelnoj politici tvrtke iz Wolfsburga i dalje su ostale. Tako se, primjerice, u jednom razdoblju na tržištu našla Bora karavan zajedno s Golfom Variantom i sl. Ovom prilikom testirali smo Boru iz 2005, opremljenu najvišim paketom Highline te pokretanu motorom koji smo već imali prilike upoznati u rabljenom A4. Krenimo redom.

Karoserija

Bez ikakvih poteškoća, osim ponekih manjih oštećenja koja su neminovna posljedica korištenja automobila u gradskim uvjetima, testirana je Bora "pronijela" svoju karoseriju kroz nešto manje od tri godine. Ovaj je automobil obojan u "običnu" boju čime je izbjegao sudbinu nekih modela volkswagenove grupacije, a to su neujednačenosti tonova na limu i plastičnim površinama kod metalik lakova. Ukupno gledajući, lim testirane Bore dobro podnosi godine, a isti zaključak stječemo i kada zavirimo ispod automobila gdje nema niti najmanjih znakova hrđe.

Motor

Ovom prilikom testirana Volkswagen Bora bila je pokretana poznatim i trajnim 1,9-litrenim turbodieselom u verziji koja razvija 131 KS pri 4000 o/min te 310 Nm pri 1900 o/min. Zahvaljujući velikim zalihama okretnog momenta ubrzanja su veoma solidna, unatoč masi od preko 1300 kg, dok performanse u svakom pogledu zadovoljavaju s obzirom na obiteljsku namjenu ovog automobila. Volkswagen za Boru 1.9 sa 131 KS propisuje najveću brzinu od 205 km/h te ubrzanje od 0 do 100 km/h za 10,1 s. Što se tiče potrošnje goriva, kao i toliko puta do sada, zaključit ćemo da se proizvođač malo "zaigrao" propisujući brojke koje vjerojatno nitko neće moći ostvariti u stvarnim uvjetima vožnje. No i uz izmjerenih 9,0 l/100 km/h u gradskoj vožnji s dieselskim automobilom ove snage malo tko nebi trebao biti zadovoljan.

Mjenjač

Kao automobil koji je nastao u istoj "kuhinji" kao i prije nekog vremena testirani A4, Volkswagen Bora 1.9 TDI pati od sličnih boljki kada je u pitanju mjenjač. Naime, ono što je u početku bio čvrst i uvjerljiv osjećaj izmjene stupnjeva prijenosa s godinama je došlo do osjetne nepreciznosti, premda ne tolike kao u slučaju testiranog Audija (koji je imao čak i nešto manje prijeđenih km). Funkcionalnost automobila, dakako, time nije narušena, no šteta je što se zbog detalja poput spomenutog, u očima potencijalnog kupca donekle smanjuje cjelokupan dojam vozila.

Podvozje

Iako je Volkswagen s Borom namjeravao napraviti sportskiji auto nego li je to bio Vento, podvozje ove kompaktne limuzine ipak je više obiteljski udobno nego li sportsko. Mnogi koji su testirali rabljene Bore napominju kako je potrebno pripaziti na podešenost traga kotača ("špur") koja se penjanjem po rubnjacima i vožnjom po ne odveć kvalitetnim cestama, poput hrvatskih, lako može narušiti. I dok udobnost ne dolazi u pitanje, pažnju pri kupnji treba posvetiti stanju prednjeg ovjesa koji dosta pati zbog mase TDI motora. Također, pažnju treba posvetiti i stanju svih spojeva i zglobova na prednjem ovjesu jer čak 310 Nm ne prašta nikome ako je auto bio vožen grubo.

Unutrašnjost

Kada bismo u ovom posljednjem poglavlju radili nekakvu usporedbu između Audija i Volkswagena, testirani model iz Ingolstadta bi svakako odnio pobjedu. Naime, interijer testirane Bore pokazuje znakove istrošenosti, posebno na plastičnim dijelovima poput središnje površine upravljača, na ručicama i sl. Također, pliš (u ovom slučaju prilično monotone sive boje) dosta je osjetljiv materijal koji ne podnosi grube traperice ili poteze ključem. Dakako, sve to treba ipak uzeti s rezervom jer automobil s naših slika doista nema mnogo godina iza sebe, no stariji bi primjerci mogli biti u dosta lošijem stanju. S druge pak strane, naletite li na primjerak koji je bio pažen od strane svog vlasnika, nedostataka u unutrašnjosti nebi trebalo i do četiri godine starog automobila.