brzi izbornik

• Dizajn
• Komentar opreme
• Motor i prijenos
• Potrošnja goriva
• Za upravljačem
• Zaključak

Osobna iskaznica

IME
Prius 1.8 VVT-i Executive
OBUJAM
1,8 l
SNAGA
136 KS
BRZINA
180 km/h
NA CESTU
278.418 Kn (38.318 Eur)
tehnički podaci »

Euro NCAP

ukupno
5 zvjezdica
sigurnost putnika
88 %
sigurnost djece
82 %
sigurnost pješaka
68 %
sigurnosni sustavi
86 %
crash test »

Novi je Prius, ne svojom zaslugom, podigao toliko prašine da vjerojatno svako živo biće na ovoj planeti zna za taj toyotin model. No, bez obzira hoće li i u ovom slučaju vrijediti succès de scandale, u svojoj trećoj generaciji Prius doista demonstrira uspješnost ideje o hibridu kao načinu štednje

Kada bi načela samuraja vrijedila i danas, Toyota bi u "slučaju Prius", a prema mišljenju onih koji su cijelu priču i zakuhali, trebala biti spremna na častan poraz. No, priča je u konačnici ipak skrenula nekim drugačijim smjerom, a sve zajedno dokazalo je tek kako danas živimo u vremenima bez previše obzira i poštenja, no zato prepunim ljudske gluposti. Kako inače protumačiti jedan nizak pokušaj zadavanja udarca automobilskoj industriji koja je pokazala i dokazala da može biti bolja od konkurencije? Srećom, uvjereni smo da će častan poraz s vremenom ustupiti mjesto uspješnom nastavku jedne tehnološki vrlo zanimljive priče.

Priča o povijesti Priusa nije odveć duga. Prva je generacija (model NHW10) predstavljena krajem 1997. i, iskreno govoreći, malo je koga impresionirala. No, Toyota je taj projekt smatrala posebno značajnim zalogom za budućnost, a vrijeme će pokazati kako se ta ustrajnost isplatila. NHW20 bio je korjenito drugačiji automobil. Predstavljen 2004, pojavio se kao liftback srednje veličine sa značajno povećanim prostorom u interijeru i doista sjajnim aerodinamičkim rezultatom uz Cd = 0,26.

Prošle smo godine upoznali treću generaciju Priusa (ZVW30), automobil koji će se nekome dopasti, dok će ga drugi smatrati "pretjeranim". Kako god bilo, ovaj pokretni skup SF-tehnologije uvjerljivo je najštedljiviji automobil u klasi obiteljskih limuzina, ali i model koji je ime Prius definitivno postavio uz bok konkurentima i prema svim drugim parametrima. Ovom prilikom testirali smo izvedbu s najbogatijim, od tri ponuđena paketa opreme. Pogon je, dakako, identičan kroz cijelu paletu.

Dizajn, ergonomija, unutrašnjost

S obzirom da nosi titulu prvog komercijalno uspješnog hibridnog automobila koji je, uz to, na tržištima prisutan već kroz tri generacije, Prius svakako ne može biti "obično" dizajniran. Njegova tehnologija nameće izgledu da se okrene svijetu koji je pomalo futuristički i kada novi Prius postavite u adekvatni ambijent (npr. uz kakvu ultramodernu zgradu) pomalo dobivate osjećaj da se nalazite u SF filmu. Flash Gordon tek što vam nije pokucao na vrata...

Svojim izgledom, Prius je nesumnjivo atraktivan automobil koji će svakome zapeti za oko. Da je nešto posebno lijep, ipak nebismo mogli reći. Možda je stvar u boji, no mi se nismo mogli osloboditi dojma glomaznosti koji prati ovu 4460 mm dugu karoseriju. Ako ništa drugo, ta doista prostrana limuzina može se pohvaliti sada još boljim koeficijentom zračnog otpora (0,25), neophodnim rezultatom u utrci za ostvarivanjem niske potrošnje goriva.

Zaključiti možemo da je Prius doista originalno dizajniran, no i da je njegov izgled kudikamo manje maštovit od onoga što bi pružila, recimo, Alfa. No, s druge strane, mekane fluidne linije koje podsijećaju na čovjeku najmilije obline vjerojatno i nemaju što tražiti na karoseriji koja treba simbolizirati nova, tehnološki super-napredna vremena.

U interijeru se dizajnerska, ne odveć maštovita priča nastavlja. Svijetli tonovi su tu kako bi naglasili čistu budućnost u okruženju ekološki osviještenih automobila, no svijetlo se sivi tepisi prljaju katastrofalno. Ništa više nismo bili oduševljeni hrpom plastike vrlo jeftinog dojma koja dominira interijerom Priusa. Nešto pažljiviji izbor materijala i završne obrade te malo robusnija izrada svakako bi doprinijeli tom dojmu. Ergonomija vozačkog mjesta je zadovoljavajuća za jedan obiteljski automobil koji doista nema sportskih ambicija, premda bi nešto malo više bočne potpore tijelu na prednjim sjedalima bilo dobrodošlo.

Od druge generacije pravi "trademark" Priusa, svakako je obilje prostora za putnike na stražnjoj klupi. S tim smo argumentom krenuli na putovanje s ovim automobilom i doista nismo ostali razočarani. Uostalom, otraga bi se na srednje dugim vožnjama udobno mogle smjestiti i tri odrasle osobe. Konačno, spomenimo i prtljažnik koji prema tvorničkim podacima zaprima 445 dm3, no zajedno s "kadom" smještenom ispod podnice. Temeljni je prtljažnik dosta plitak, pa će od pomoći većim obiteljima svakako biti mogućnost asimetrično preklopivog naslona stražnje klupe.

Komentar opreme

San svakog automobilskog novinara je paleta nekog automobila s malo motora i paketa opreme. Život nam je tako jednostavniji, a Prius je tome u svakom slučaju potpomogao. No, nemojte pomisliti da u unutrašnjosti ovog automobila ima malo detalja, naprotiv. Kao što smo i očekivali, inerijer je prepun svakojakih gadgeta kakvi i pristaju predstavniku potencijalne automobilske budućnosti.

Od višenamjenskog zaslona putnog računala koji pokazuje doista sve što vas zanima i ne zanima vezano uz hibridni pogon, do "malog milijuna" svakojakih prekidača kojima se upravlja pojedinim elektroničkim sustavima lako je izgubiti se u tom mnoštvu. Tako smo, kao rijetko kada, morali posegnuti za manualom novog Priusa koji ima "tek" 576 stranica. U komentaru opreme izdvojit ćemo sigurnost koja je doista vrhunska, uz sedam zračnih jastuka, aktivne naslone za glavu te sve zamislive sustave aktivne elektroničke sigurnosti. Prius je, s punim pravom, osvojio 5 Euro NCAP zvjezdica uz 32 boda za zaštitu putnika.

Motor i prijenos

Za novu je generaciju Prius dobio snažniju motorizaciju. Kombinirajući 1,8-litreni benzinski VVT-i sa 73 kW (99 KS) te električni motor snage od 60 kW (82 KS) u Toyoti su nekakvom računicom dobili ukupnu snagu od 100 kW ili 136 KS. Netko će reći kako to i nije mnogo za obiteljski automobil težak solidnih 1445 kg (bez putnika i prtljage), no Priusova tajna leži u električnom motoru koji razvija svoj najveći okretni moment (207 Nm) već od 0 o/min čime se ostvaruju sasvim solidna ubrzanja i međuubrzanja.

Prius nudi nekoliko načina rada pogonskog hibridnog sustava koji se odabiru prekidačima smještenim ispred ručice mjenjača. Najčešće ćete se voziti u defaultnom modu koji kombinira električni i električno-benzinski pogon. No, tu su i EV mod za vožnju isključivo električnim motorom, no ta bešumna priča traje tek 1 km pri brzini od 40 km/h. Ipak, bitno je napomenuti da je Prius hibrid, a ne električni automobil te da elektro-pogon ovdje postoji samo kao backup.

Ukoliko niste nikoga pregazili vozeći se gotovo nečujno u električnom modu rada, na otvorenu cestu izlazite uz pritisak na prekidač PWR (Power) Mode koji pruža najbolje performanse uz, dakako, nešto višu potrošnju goriva. Konačno, pritisnete li naglo gas u električnom (EV - Electric Vehicle) modu, pokrenut će se i benzinski motor, to će se nešto ranije dogoditi u ECO modu, a najbrže u PWR-u. Drugim riječima, modovi rada hibridnog sustava u osnovi diktiraju koliko se rano u "igru" uključuje 1.8 VVT-i.

Mjenjač Priusa zapravo je joystick kojim se odabire način rada bezstupanjskog (CVT) mjenjača. Na izboru su vam položaji za vožnju unaprijed, unatrag, prazni hod te položaj za kočenje motorom (oznaka B). A, upravo je taj bezstupanjski mjenjač glavni "krivac" da vožnja Priusom zvuči pomalo kao da sjedite uz vanbrodski motor - buka i broj okretaja proporcionalni su (idealno gledano) pritisku na papučicu gasa i to je sve.

Potrošnja goriva

Kako se ovdje radi o automobilu koji je, svidjelo se to nekome ili ne, doista pokrenuo pravu revoluciju prema pitanju potrošnje goriva, ovoj smo temi odlučili posvetiti posebno poglavlje. Naime, cijela filozofija oko Priusa i njegovog hibridnog sustava sastoji se u ideji da se kombinirajući električni i benzinski motor smanje potrošnja goriva i emisija štetnih plinova, pri čemu ovu drugu temu Toyota stavlja na prvo mjesto. U praksi, znamo da osobni prijevoz iznimno malo sudjeluje u ukupnom zagađenju atmosfere te će potencijalnom kupcu Priusa svakako najprivlačniji argument biti upravo niska potrošnja goriva, a time i manji troškovi po prijeđenom kilometru.

Iako smo, koliko god će to Alu Goreu grozno zvučati, ljubitelji velikih benzinskih motora koji su sve samo ne štedljivi te smatramo da se "istinski užitak teško može doseći bez 12 cilindara i 5 litara obujma", Prius je naš trenutni favorit u dokazivanju nemogućeg. OK, ruku na srce, u tvorničkim podacima (koji su, BTW, iznimno šturi i nepotpuni) stoji vrijednost potrošnje od 3,9 l/100 km u gradu te 3,7 na otvorenoj cesti umjesto čega su u Toyoti slobodno mogli napisati i "0,0 l/100 km", ako im je već do snimanja znanstvenofantastičkih filmova. No, naše su vrijednosti, premda niti priblično toliko niske, bile doista zapanjujuće.

U gradskoj smo vožnji tako zabilježili najviše 6,0 l/100 km, a na otvorenoj cesti 8,1 l/100 km. Pri tome je potrebno uzeti u obzir da smatramo kako: a) vožnja u kojoj papučica gasa nije "pritisnuta do poda" u stvari niti nije vožnja (osim ako raspolažete s 500-tinjak KS :-)) te da smo na otvorenoj cesti navedenu vrijednost ostvarili vozeći se isključivo u Power modu. Pažljivijim baratanjem s papučicom gasa u gradu smo uspjeli ostvariti oko 5 l/100 km, a na otvorenoj cesti nešto ispod 6, pri čemu doista nismo "puzali". Napomenimo i to da smo sve podatke provjeravali na osnovi količine natočenog benzina i prijeđenih kilometara (ovo drugo prema GPS-u) te da ove, gotovo nevjerojatne vrijednosti Priusovog putnog računala možemo u potpunosti potvrditi.

Tko može konkurirati toyotinom Priusu? U apsolutnim vrijednostima potrošnje, dakako, nitko. No, postavlja se pitanje omjera cijene samog automobila (uz 38.318 Eura, testirani Prius nije odveć jeftin), ostvarene uštede i tome sličnog. Kako na ovom mjestu nebi bilo fer spominjati bilo kakve druge modele automobila i njihove pogone, reći ćemo tek da niti jedan dieselski automobil ove klase s kojim smo isprobali računicu, uz uvjet da je približno opremljen kao testirani Prius Exec, nije došao niti blizu prema pitanju isplativosti, barem uz nešto dulji vijek eksploatacije vozila kakav je uobičajen kod hrvatskih kupaca. We rest our case...

Za upravljačem

Kao predstavnik jedne korjenito drukčije filozofije automobilskog pogona, Prius je model budućnosti u kojoj će vozaču preostati sve manje posla za upravljačem. To je, u načelu, dobra ideja, no svakako pogubna za one koji automobile gledaju i kao nešto više od pukog prijevoznog sredstva za kretanje između točke "Z" i točke "Ž". Za upravljačem Priusa ste, očekivano, poprilično odsječeni od vanjskog svijeta i većina zbivanja prepuštena je elektronici. Papučice spojke, dakako, nema, mjenjač u pravilu ne trebate niti pogledati, Hill-Holder će vam pomoći na uzbrdici, a osjećaj vožnje pojavit će se tek kada brzo uđete u neki zavoj pa vam sjedalo pokaže da nije predviđeno da zadrži "vašu masu x akceleracija".

Dakako, Prius je iznimno udoban automobil vrlo dobro prilagođen dugim putovanjima, no jednako tako i sposoban nositi se s gradskim lošim cestama. Njegovo ponašanje na asfaltu vrlo je neutralno, a kontakt s podlogom u zavojima korektan, dakako, prema ključu: težak automobil + široke gume. Uostalom, s obzirom na izrazito nepovoljnu činjenicu da je Prius viši nego li je širi, ovakvo je ponašanje pomalo i iznenađujuće (u pozitivnom smislu). No, nitko nije niti rekao da će ovo biti model za uživanje u jurcanju. Cijela hrpa sigurnosne elektronike budno prati svaki potez vozača, spremna da ispravi potencijalne greške. Konačno, spomenimo i to da je kočenje uvjerljivo, uz ponešto neočekivani osjećaj na papučici te dosta neproporcionalno usporavanje koje nije odveć linearno u odnosu na pritisak na spomenutu papučicu.

A prema pitanju performansi, Prius se može pohvaliti zadovoljavajućim ubrzanjima od 0 do 100 km/h za 10,4 s te za ovu kategoriju automobila skromnom najvećom brzinom koja "na papiru", ali i tijekom našeg testa nije uspjela prijeći brojku od 180 km/h.

I na kraju...

Uz svu paniku koja je nastala oko "nazovi problema" s papučicom gasa, Toyota srećom nije kapitulirala. Prius se i dalje odlično prodaje, a svidjelo se to nekima ili ne, u svojoj je trećoj generaciji postao više nego li ravnopravan konkurent prema pitanju performansi i opremljenosti u obiteljskom segmentu. Dodamo li tome i gotovo nezamislivo niske vrijednosti potrošnje goriva, u odluci o kupnju pitanje predstavlja tek stav spram Priusovog imagea ili njegovog dizajna.

Iako još uvijek ne predstavlja dio mainstreama obiteljske klase, najnoviji Prius toliko glasno kuca na vrata konkurencije da ostatak automobilske industrije mora pod hitno upisati kolegij elektromotornih pogona, želi li u vrlo bliskoj budućnosti ponuditi nešto iole konkurentno. Američka autoindustrija, prije toga, treba upisati tečaj "kako ubaciti mjenjač u položaj N".