Muke po garažama

Nisam mogao izdržati... Naime, premda smatram da je ovo u svakom pogledu svehrvatski magazin, ne mogu se odreći lokalne teme zagrebačkog prometnog kolapsa i svakodnevnih sumanutih rasprava o javnim garažama. Uz to, uvjeren sam da je ta tema i nadišla okvire glavnoga grada i da o njoj "već i vrapci na granama pričaju". Dakako, prisvajajući ovu potpuno zagrebačku temu, nije mi namjera umanjiti prometne tegobe koje imaju drugi hrvatski gradovi, niti njihova pitanja javnih (podzemnih i nadzemnih) garaža koja se s vremena na vrijeme spominju vezano uz praktički svako, automobilima iole opterećeno mjesto u Lijepoj našoj.

Priča o zagrebačkom prometnom kolapsu ima barem nekoliko korjena iz kojih potječe, crpi svoju energiju i neprekidno buja. Dakako, činjenicom jest da se broj automobila svakodnevno povećava, no doista je demokratsko pravo svakoga da se sa svojim osobnim vozilom uputi kamo god želi.

Ono što je bez sumnje nedemokratsko u cijeloj priči, zasigurno su svakojaka ograničenja koja s vremena na vrijeme svekolika vlast pokušava i/ili uspijeva nametnuti ionako preopterećenim građanima. Sve to, odvija se pod krilaticom "ako se hoćeš voziti - pati i plati", no ipak, uvjeren sam da su neka kompromisna rješenja uvijek moguća.

Iako sam s ovim uvodom malo odlutao od osnovne teme, rasprave o smislenosti gradnje javnih garaža, da bismo se bolje upoznali sa situacijom potrebno je osvrnuti se na neke od temeljnih uzroka prometnog kolapsa u glavnome gradu Republike Hrvatske. Kao prvo, taj "prometni kolaps" ili "kaos" prava je šala-mala prema onome što se događa u praktički svim iole većim europskim gradovima.

Uostalom, uzmemo li da jedna 80-milijunska Njemačka ima tek pet gradova koji sa širom okolicom imaju više od milijun stanovnika, prema istom kriteriju milijunski Zagreb nebi trebao predstavljati nikakvu iznimku u ovom proučavanju.

Štoviše, naš je glavni grad još uvijek itekako sretan kada pogledamo istinske gradske gužve te stoga pozivam sve koji u gradu pod Medvednicom paničare zbog zagušenog prometa, na kratku vožnju Parizom, Berlinom, Frankfurtom ili, nedaj Bože, Istanbulom ili pak Tiranom. Nakon što se u 17:30 provozate kroz 7-tračni kružni tok oko Arc de triomphe de l'Étoile-a, potpisat ću Vam da znate što je gradska gužva. Dakako, ako preživite...

Doduše, gradske bi se gužve u Zagrebu mogle lako smanjiti s tek nekoliko, naravno posve nemogućih poteza. Prvi i osnovni ona je notorna "vozačka kultura". To je kvaliteta koja se s naših prometnica gotovo u potpunosti izgubila, posebno povećanjem broja automobila iz kojih trešti paranarodna glazba. Nadalje, tu je i pitanje prometne signalizacije koja je, blago rečeno, u "polukaotičnom" stanju. Konačno, jednostavno bi rješenje mogla pružiti i naša Policija, dakako, kada bi imala dovoljno sredstava i ljudstva da malo više pripazi na ponašanje sudionika u zagrebačkom prometu.

Jedan od posebno smiješnih primjera je tema (ne)funkcionirajućeg gradskog javnog prijevoza, posebno kada je riječ o tramvajima. Pa, ljudi moji, maknite automobile sa žute trake koja je ionako rezervirana za javni prijevoz! U "naprednim" je državama ta traka fizički odvojena (npr. plastičnim rubnjakom), a vožnja po njoj popraćena je i astronomskom kaznom.

No, u Zagrebu se plastične barijere, posebno famozni "stupići" koriste za obzidavanje potpuno besmislenih segmenata prometnica. Izgleda mi da se netko pred par godina domogao nekoliko tisuća jeftinih stupića, razbacao ih bez veze po gradu i na tome je stalo. Novi "stupićored" nije niknuo već dugo, no vjerujem da se idejni začetnik projekta sada sretno napaja koktelima na nekom egzotičnom otoku. Tako je to kada nekome u ruke date stupić, a on ne zna njime baratati.

A sada, u garažu!

U gradu Zagrebu, parkiranje predstavlja popriličan problem. Dakako, nedostaje nam parkirnih mjesta, posebno u središtu grada koje je koncipirano u vrijeme kada su Zagrebom kaskali austrougarski oficiri na svojim četveronožnim prometalima, a uslugu javnog prometa obnašali tramvaji s konjskom zapregom.

U tim se (pre)uskim gradskim ulicama sada tiska nekoliko stotina tisuća automobila i, logično, mjesta za parkiranje nema. Ipak, nikada mi nije bilo jasno s koje to osnove grad dopušta (to, dakako, nije nova stvar) naplatu parkiranja na uobičajenim parkirnim površinama poput širih nogostupa, proširenja uz cestu, kvartovskih parkirališta i sličnih mjesta (garažu je barem potrebno sagraditi što, razumljivo, nije odveć jeftino).

Pitam se, što mi tu zapravo plaćamo? Plaćamo li da netko, s vremena na vrijeme nacrta oznake na asfaltu ili je riječ isključivo o plaćama onih koji će vam napisati kaznu zbog toga što niste platili ovaj besmisleni harač? Idealiziram, previše... Uostalom, jednako je svugdje na svijetu.

Priča o zagrebačkim javnim garažama, ili bolje rečeno prašina koja se podigla oko njih, tek je par godina stara stvar. Tek u daleko manjoj mjeri, ova se tema godinama razvlačila između filozofije o potrebi za građenjem javnih garaža, preko isprika zbog nedostatka novca u gradskom proračunu do kojekakvih drugih razloga. I sve je to tako funkcioniralo gotovo dva desetljeća, uz što je s vremena na vrijeme, tu i tamo niknula poneka javna garaža. Da. Sve je to tako "funkcioniralo", sve dok u najstrožem središtu Zagreba nije "planuo" Cvjetni trg ili službeno, Trg Petra Preradovića, hrvatskog pjesnika.

Negdje u vrijeme kada je pokatoličeni Preradović u Wiener Neustadtu pohađao vojnu školu u namjeri da postane časni austorugarski časnik, središte grada Zagreba bila je prekrasna izložba vrhunca raskošne arhitektonske umjetnosti svog vremena, prelijepih parkova i luksuznih stanova koji su u vrhunski kvalitetno sagrađenim zgradama pružali dom klasi ljudi kakva danas gotovo više i ne postoji. Da, to je bio Zagreb, jednako lijep kao i stari Split ili sva ona prekrasna mala mjesta po Dalmaciji ili hrvatskoj unutrašnjosti, prije nego li je beton zamijenio ciglu i mučki ubio zdrav razum i dobar ukus.

Oko "slučaja Cvjetni trg" podigla se ogromna prašina zbog, većini Hrvata već dobro znanih razloga. Naime, izvjesna je Grupa "osvojila" pravo da se poigra s prostorom unutar bloka zgrada čiju jednu stranicu predstavljaju i fasade Cvjetnog trga. O vrlo primjerenim promjenama GUP-a koje su to omogućile, ovom prilikom doista nebih, iz jednostavnog straha od toga da ne povratim... Povuci-potegni, plan se zahuktao tijekom prošle dvije godine, a javnost je počela sve više negodovati. I onda je nastupila priča o "groznoj i zastrašujućoj nemani" koja će tu niknuti - javnoj garaži.

Ja se osobno, iskreno divim ljudima koji su smogli snage da stanu u obranu središta ovog grada. No ono što nikako ne mogu shvatiti jest to da se najveća prašina i (po)dreka digla tek kada je projekt došao u fazu pripremnih radova za izgradnju javne garaže. Pri tome, vjerujem da ne moram niti napominjati kako je svako, ama baš svako parkirno mjesto u središtu grada vrjednije od suhog zlata.

Što mi doista nije jasno jest, zbog čega se kudikamo manja buka digla kada su srušene dvije stare zgrade, jedna u Preobraženskoj ulici, a druga na Cvjetnom trgu, dva stara monumenta zagrebačkog središta (uostalom, cijeli je Donji grad zaštićeni spomenik kulture) i zbog čega je (što bi Brownov Bezu Fache zasigurno rekao) na licu ovog grada nastao neizbrisiv ožiljak? Javna pobuna protiv javne garaže, u međuvremenu je postala dijelom zagrebačke svakodnevnice, a kulminirala je velikim prosvjedom, odn. blokadom Varšavske ulice (koja počinje od jugozapadnog ugla Cvjetnog trga, dok Preobraženska spaja ovaj trg i Ilicu), očekivanom akcijom Policije i svakakvim drugim kaotičnim zbivanjima.

Temeljna pobuda - spriječiti devastaciju Varšavske ulice na kojoj bi trebao biti sagrađen prilaz novoj podzemnoj garaži.

Istovremeno, tek nekoliko stotina metara istočnije, pokraj glavnog gradskog trga gradi se podzemna garaža s pripadajućim stambeno-poslovnim kompleksom. Pitam se, zbog čega se niti približna prašina nije podigla vezano uz taj projekt? Mislite li da je ovaj dio grada manje važan ili nižeg povijesnog značaja? Jeste li svjesni da potencijalna nezgoda prilikom gradnje te garaže može uzrokovati urušavanje brežuljka Kaptola, a time i same Katedrale?

Da, istina je, na toj se lokaciji nikakva stara zgrada neće rušiti, no koliko shvaćam, dobar dio prosvjednika protiv je garaža kao takvih. I konačno, ako je cijela buka oko Varšavske bila potaknuta mogućim većim gužvama koje će nastati u okolnim ulicama, jeste li ikada primijetili kako je u istočnom dijelu središta Zagreba već sada katastrofalna gužva?

Eh, dragi moji prosvjednici, Varšavsku ulicu poznajem cijeli život i ona je već jednom, prilikom "preuređenja" Cvjetnog trga početkom 1990-ih solidno devastirana (za vrijeme gradonačelnika Mikše, kada je tragično propuštena prilika da se ispod trga napravi podzemna garaža o kojoj se već tada pričalo). Početak ove ulice, za koji se toliko srčano borite, pretvoren je tada u bezlični sivi hodnik kojim dominiraju loš spomenik Ujeviću, atrij kina Europa koji se nikako nije u stanju riješiti estetike socrealističkog radničkog smrada te nekoliko stotina jeftinih stolica i ništa kvalitetnijih suncobrana koji pripadaju okolnim birtijama.

Sve to, vjerujte mi, preživjet će dvotračnu "silaznicu" u podzemnu garažu, a možda nam čak zasade i poneko stablo (ako im, siročićima, ostane koja Kuna od ovog velebnog projekta :-)).

Parkiranje u središtu grada Zagreba pravi je jad za svakoga tko tamo stanuje i nekako mi izgleda, a pri tome niti na koji način ne namjeravam omalovažavati bilo koga, da su pobornici "borbe protiv garaže" oni koji ili nemaju osobni automobil, ili imaju riješeno parkirališno mjesto. No, ne zaboravimo da to "riješeno" u središtu Zagreba podrazumijeva prenatrpana dvorišta u kojima stanari jedni drugima zvone u pet ujutro, nebi li ovi pomaknuli svoj auto i tome slično...

Ako se za nešto doista trebalo boriti, onda su to bile one dvije zgrade uglu Cvjetnog placa. A kada je to već propušteno, vrijeme je da se borimo za to da cijene parkiranja u budućoj podzemnoj garaži budu razumne, barem koliko nam je to u stanju osigurati ova upitno sposobna gradska vlast.

Šećer na kraju!

Dana 18. ožujka 2010. održana je Skupština Grada Zagreba. I, kako javlja HTV, "Tom su prilikom prihvaćeni zaključci da se treba zabraniti gradnja javnih garaža u središtu grada. No kako je ta ista Skupština već odobrila gradnju javne garaže Tomislava Horvatinčića u Varšavskoj ulici, u zaključcima se preporučuje gradonačelniku Zagreba, Milanu Bandiću, neka zamoli Horvatinčića da odustane od podzemnih etaža kako bi se izbjegla gradnja prilazne rampe u Varšavskoj". Buahahahaha!!!

No, to nije sve. U izvještaju s dotične Skupštine stoji i ovo: "Gradski SDP ispričao se Zagrepčanima za sve pogrešne odluke koje su donijeli u prethodnim razdobljima i prethodnom mandatu. Mirela Holy (SDP), preuzimajući odgovornost za nered u Varšavskoj, rekla je da nije bila riječ samo o stranačkoj poslušnosti već i o obmani".

Eto, tako se naša najbrojnija oporbena stranka još jednom obrušila na svog donedavnog člana i iz stranke tek nedavno "katapultiranog" zagrebačkog Gradonačelnika koji će, uvjeren sam, sada lijepo zamoliti Horvatinčića da se garaža ipak ne gradi. Pravi trenutak, nema što.

Pitam se, hoće li se izdati i preporuka da se lijepo zamoli sve one koji su imali koristi od svih besmislenih investicija koje su nicale gradom tijekom posljednjih godina, da Zagrepčanima vrate novac? Hm, a je li se pokojni "Le Sphinx" Mitterrand ikada ispričao Parižanima za onu ogavnu staklenu piramidu koja je nastala usred parka Palais du Louvre-a, a čiju je gradnju on osobno naručio?

Prođe li cijela ta priča, a po svemu sudeći možda bi i mogla s obzirom da je glavni grad i dalje, više-manje, u rukama spomenute stranke, mogao bi to biti kraj snovima tisuća Zagrepčana koji su maštali o konačnom rješenju njihovog parkirnog pitanja. Jednako tako, ova besmislena odluka upropastit će posljednju šansu središta grada Zagreba da barem djelomično riješi pitanje sve većeg broja automobila na svojim prometnicama na moderan i civiliziran način te će širom otvoriti vrata prometnom paklu kakav si trenutno ne možemo niti zamisliti.

Kažu da je u trenutku prihvaćanja zaključaka dotične Skupštine, zagrebački Gradonačelnik bio u Beču. Pitam se je li protivnici gradnje garaža u središtu Zagreba znaju kako je tom prilikom njegov službeni automobil najvjerojatnije bio parkiran u podzemnoj javnoj garaži koja se nalazi ispod Stephansplatz-a, koji je ujedno središte tog grada? Ili u nekoj drugoj, od nekoliko javnih garaža koje se isto tako nalaze u strogom središtu Beča...

A, je li itko od tih protivnika ikada bio u Parizu i koristio usluge tvrtke Vinci koja drži većinu javnih garaža u francuskoj prijestolnici? Je li su svjesni da su neke od tih garaža iznimno diskretno ubačene u samo središte grada, neke i ispod pješačkih zona? Jeste li ikada posjetili Berlin, München? Dragi Zagrepčani, prebacimo mozak u položaj "ON".

Ha! Zamislite kakva bi to sramota mogla nastati kada u Zagreb navrati neki stranac, npr. Amerikanac. Zbunjen nemogućnošću parkiranja u središtu grada, zasigurno će uzviknuti: "Holy Shit!".