Dva puta prvi: s modelom 787B Mazda je ostvarila prvu i još uvijek jedinu pobjedu automobila s rotacijskim motorom na utrci 24 sata Le Mansa. Također, ovo je i dalje jedini japanski automobil koji je pobijedio na toj utrci

Grupa C, ili kategorija sportskih prototipova kakvi se natječu na utrkama izdržljivosti poput 24 sata Le Mansa u svojoj je povijesti bila svjedokom vrhunskih rezultata ostvarenih zahvaljujući mnogim, nerijetko doista revolucionarnim tehničkim rješenjima. Uz to, Grupa C nam je podarila i neke od zasigurno najljepših trkaćih automobila u cijeloj povijesti auto-utrka.

No, malo je kome uspjelo ostvariti pobjedu s radikalno drukčijim konceptom. Stoga nije neobično da se rotacijskih motora prihvatio tek jedan proizvođač, koji će nakon 21 godine pokušaja, pogrešaka i rijetkih uspjeha, uspjeti ostvariti jedno od najvećih postignuća u automobilskom sportu - pobjedu na utrci 24 sata Le Mansa.

Težak put do pobjede

Pred četrdeset i jednu godinu, rotacijski (Wankelov) motor prvi se puta našao na stazi najslavnije utrke izdržljivosti na svijetu, 24 sata Le Mansa. Pokretan agregatom 10A, britanski automobil Chevron B16 belgijske momčadi Levi's International Racing ipak nije došao daleko. Zbog pregrijavanja motora, nastup je završen u ranoj fazi utrke.

Tri godine kasnije, japanska momčad Sigma Automotive ponovno će pokušati isto, uz napredniji rotacijski motor 12A ugrađen u Mazdu MC73. Kvar spojke, zaustavio je ovaj nastup nakon 11 sati utrke.

No, već godinu dana kasnije MC74, pokretan istim motorom, uspio je završiti cijelu 24-satnu utrku, tek da bi u konačnici bio diskvalificiran jer nije prošao pravilima predviđeni broj krugova.

Slijedeći nastup, koji je mogao donijeti ranu slavu mazdinim nastojanjima došao je 1982. s modelom 254. No, Le Mans je ostao neumoljiv i oba su automobila doživjela kvarove. U konačnici, jedan je bolid završio natjecanje na 14. poziciji u generalnom poretku.

Pokušaji i polovični uspjesi nastavili su se nizati, a nade u dobar rezultat nestajale su u oblacima dima, poput onoga što ga je 1983. izazvala eksplozija stražnje gume pri brzini od 300 km/h, na prvom mazdinom istinskom natjecateljskom automobilu, modelu 717C.

Ipak, dva će mazdina automobil na toj utrci uspjeti ostvariti ono što je do tada izgledalo gotovo nedostižno - pobjedu u svojoj kategoriji, Grupi C Junior i 12. mjesto u generalnom poretku.

U istoj klasi, sada preimenovanoj u C2, godinu dana kasnije američka ekipa B.F. Goodrich uspjet će pobijediti s automobilom Lola T616 Mazda, da bi pucanje poluosovine zaustavilo dvije Mazde 757, sada pokretane 450 KS snažnim motorom 13G s tri rotora, na Le Mansu 1986. godine.

No, 757 će godinu dana kasnije završiti ovu tešku utrku na sedmoj poziciji u ukupnom poretku, ostvarivši time do tada najbolji rezultat nekoj japanskog automobila na Le Mansu.

Mazdin nastup na Le Mansu 1990. bio je pripreman kao nikad do tada. Naime, bilo je najavljeno kako će to biti posljednja godina u kojoj će biti dozvoljeni rotacijski motori te su u Hiroshimi krenuli u najveći "napad na Le Mans" do tada. Cilj je bio proizvesti 800 KS snažan motor i automobil sposoban dostići 350 km/h. Novi je automobil dobio oznaku 787B i bio je pokretan motorom s četiri rotora.

Kako ništa nebi bilo prepušteno slučaju, Mazda je za taj nastup na utrci 24 sata Le Mansa angažirala i šesterostrukog pobjednika Le Mansa, Jackya Ickxa kao konzultanta. No, ubrzo nakon 12. sata utrke počeli su se javljati prvi problemi. Kočnice, dotok goriva, električni vodovi, mjenjači i poluosovine ovog su se puta "urotili" protiv Mazde. Uz 20. mjesto u ukupnom poretku, izgledalo je kao da je priča duga dva desetljeća završila neuspjehom.

Još jedna, posljednja prilika

Organizacijske promjene koje je FIA uvela 1991. značile su podjelu kategorija u natjecanjima poput utrke izdržljivosti 24 sata Le Mansa na samo dvije klase: Kategorija 1 i Kategorija 2. Mazda je za tu godinu odlučila nastupiti u potonjoj klasi koja je jamčila veću slobodu vezano uz obujam motora, broj cilindara ili korištenje turbopunjača, no u okviru koje je bila ograničena količina raspoloživog goriva na 2550 l. Kategorija 2 trebala je biti ukinuta slijedeće godine te je Mazda, još jednom, dobila posljednju priliku da nakon više od 20 godina i 12 pokušaja ostvari toliko željenu pobjedu u ukupnom poretku.

Mazda je na kvalifikacije za utrku 24 sata Le Mansa 1991. došla s dva modela 787B i jednim 787 koji su se, između 43 automobila, kvalificirali kao 12. (787B br. 55), 18. (787B br. 18) te 24. (787 br 56). Pod vodstvom ekipe Mazdaspeed, vozački postav na 59. utrci 24 sata Le Mansa (prvoj nakon proširivanja boksova) predstavljali su Dieudonné, Yorino i Terada (56), Sala, Johansson i Kennedy (18) te Weidler, Herbert i Gachot (55).

Konkurente, na prvim startnim pozicijama predstavljali su u to doba nepobjedivi 5-litreni Mercedesi C11 i 7-litreni Jaguari XJR-12. Da stvari budu još kompliciranije, a izgledi manji za Mazdu, protiv njihovog 2,6-litrenog 787B nastupit će imena kao što su Michael Schumacher (Sauber-Mercedes), Hans Joachim Stuck, Manuel Reuter ili Jean-Louis Schlesser.

No, 22. i 23. lipanj 1991. pokazat će novo svjetlo Mazde, donijeti toliko željenu pobjedu i potvrditi da nove tehnologije mogu ujedno biti dovoljno snažne, štedljive i trajne. Od jutra drugog dana, Mazda 787B br. 55 držala je drugo mjesto, da bi malo prije 13 sati Sauber-Mercedes br. 1 morao skrenuti u boks zbog pregrijavanja motora.

U 16 sati, 23. lipnja 1991. tri su Mazde prošle ciljnom linijom utrke 24 sata Le Mansa ostvarivši time prvu pobjedu (i za sada jedinu) nekon japanskog proizvođača na ovoj utrci, ali i prvu i još uvijek jedinu pobjedu nekog automobila pokretanog rotacijskim motorom.

Le Mans, 20 godina kasnije

Nakon pobjede na slavnoj utrci, automobil br. 55 (šasija 787B-002) odveden je u Japan gdje je pred okupljenim predstavnicima medija rastavljen. Pored vidljivih tragova što ih je ovo bespoštedno natjecanje ostavilo na šasiji, tom je prilikom potvrđeno da je motor bio u toliko dobrom stanju da bi mogao odraditi još jednu 24-satnu utrku. Automobil je potom pohranjen u mazdin muzej u Hiroshimi.

Za 20. obljetnicu pobjede na Le Mansu, 787B je temeljito restauriran od strane stručnjaka među kojima je bilo i mehaničara koji su sudjelovali u pripremama za jedinstvenu pobjedu pred dva desetljeća. U odnosu na originalni automobil, tek su karbonski kočnički diskovi za ovu demonstracijsku vožnju zamijenjeni čeličnima, a reprogramiran je i softver kako bi se mogao podesiti rad elektronike motora R26B.

Tako detaljno obnovljena Mazda 787B nastupila je u demonstracijskoj vožnji uoči ovogodišnje utrke 24 sata Le Mansa s Patrickom Dempseyem, Yojirom Teradom, Davidom Kennedyjem i Johnnyjem Herbertom za upravljačem na asfaltu Circuit de la Sarthe.

Seita Kanai, izvršni potpredsjednik Mazda Motor Corporationa: "Fantastično je vidjeti koliko ljudi još uvijek pamti mazdinu pobjedu na Le Mansu od prije 20 godina. Ta pobjeda predstavlja priču potpune iskrenosti i strasti naših inženjera i cjelokupne ekipe".