Sedam

18. travnja 2006.
piše: Hrvoje Gattin 
Kolumna - Sedam
Godišnjice, nekako, ispadaju prilikama da pogledamo unatrag, premda bi zapravo, trebali razmišljati unaprijed. Što ćeš, tako je to kada živimo u jedinoj zemlji na svijetu u kojoj mnogi Internet i dalje smatraju vudu spikom U nedjelju, 9. travnja AutoNet je navršio sedam godina svojeg postojanja. Tog petka (pomalo neobičan dan za početak bilo čega...) podigli smo svoje prve Premijere i "sjeme je bilo posijano". Uzmemo li u obzir koliko godina ima tjedana, a naše se veće rubrike obnavljaju tjedno, koliko ista ima dana (kada govorimo o dnevnim vijestima), neće nam biti teško procijeniti koliko je materijala AutoNet objavio tijekom proteklih sedam godina. Za sve koji vole podatke usporedive s onima tiskanih izdanja recimo i to da AutoNet arhiva (stari sadržaji dostupni izdvojeno od novog sajta) ima 15.000 stranica (55.205 fajlova). Ako je proteklo sedam godina, a svaka ima dvanaest mjeseci, lako je izračunati da smo kroz dosadašnji vijek AutoNeta u prosjeku objavljivali "mjesečnik" sa sasvim solidnih 179 stranica. Konačno, drago mi je da svoju sedmu godinu naš magazin dočekuje u novom, osvježenom i uljepšanom izdanju koje je uz to, nadam se, i funkcionalnije.

Što smo uspjeli ostvariti tijekom tih sedam godina? Mogao bih biti neskroman i reći kako je upravo AutoNet bio jednim od temelja internetskog novinarstva u Hrvatskoj. Diskutabilno ili ne, ovo možemo svesti barem na činjenicu koja je neoboriva, a to je da smo pokretanjem naših stranica napravili prvi automobilski sajt (ili portal, kako vam drago) na hrvatskom web prostoru. Davno je to bilo.

AutoNetova stalna "borba", ona je da postane priznat i prihvaćen. Dakako, ne tek od strane čitatelja, jer to smo postigli već odavno, već i od strane onih o kojima uvelike ovisi naš rad. Zanimljivo je kako niti nakon sedam godina Internet nije prihvaćen kao relevantan medij (ovo, u stvari, govorim u ime svih automobilskih e-zineova u Hrvatskoj) kod nama nezaobilaznih zastupnika automobilskih marki. Gotovo je nevjerojatno da i dalje, nakon svih brojki koje sam naveo, jedan ovakav internetski medij teško dobiva pozive na međunarodne prezentacije, o oglasima da i ne pričam. Odgovor je uvijek isti i svodi se na uobičajeno "sorry, ali kod nas je to rezervirano samo za najjače medije". Sada bih, po tko zna koji puta, volio postaviti pitanje "a, dragi moji, što su to najjači mediji?".

Filozofija o snazi i utjecaju pojedinih medija vjekovima je kamen spoticanja. S druge pak strane, Internet ima jednu veliku prednost, a ta se očituje u činjenici da je pristup njegovim sadržajima u pravilu besplatan (s današnjim cijenama usluga Hrvatskih provajdera surfanje doista više ne predstavlja velik izdatak za kućnu budžet), ali što je i jednako bitno, činjenica jest da su ti sadržaji dostupniji nego li npr. oni po koje trebate otići na kiosk. Ovom ću se prilikom usuditi, dijelom, osporiti i učinkovitost televizije (inače, prihvaćene kao svemoćnog medija) jer vas ista prisiljava da uvijek u istom terminu sjedite pred malim ekranom. Mali ekran Interneta je vaš i pruža vam sve što od njega zatražite - onda kada to poželite, bez tuđeg diktiranog vremenskog okvira.

Posebno duhovit argument "važnosti medija" su dnevne novine. Istina jest da su njihove naklade visoke i da se prodaju u velikom broju primjeraka. No, dragi moji koji odlučujete o sudbini nas (vama beznačajnih medija), uzmite u obzir kako na dan izlaska auto-priloga ne kupuju svi te dnevne novine baš zbog automobila. Kada brojku prodanih dnevnih novina svedemo na neku realnu razinu, tj. kada pokušamo procijeniti koliko ljudi doista kupuje dnevne novine radi auto-priloga, pobjeđuje ponovno - Internet. I tako, u beskraj...

Još jedan od posebno "mudrih" zaključaka od kojeg mi se iznimno diže kosa na glavi, jest i onaj kako je "Internet medij budućnosti". Ne, to nije točno. Internet je postao značajan medij već u davnoj prošlosti, samo što su taj trenutak mnogi u nas naprosto prespavali (ili su taj dan izostali s nastave). U konačnici, ispada da smo svi mi koji radimo internetske magazine, zapravo, nekakvi čudaci koji to rade iz osobnog užitka i neke, nikome razumljive, potrebe za samouništenjem.

No, koliko god bio zapostavljen u hrvatskoj, Internet polakim koracima postaje sve značajnijim i s vremenom će neupitno i nezaustavljivo s lica domaćeg tržišta pobrisati sve koji su zakasnili na njegov vlak. To je činjenica s kojom će se, uvjeren sam, složiti svi moji kolege koji dijele istu ovakvu sudbinu.

Dakako, postoji i svjetlija strana cijele priče i to u vidu feedbacka koji dobivamo od čitatelja. Uostalom, ovaj medij postoji zbog njih i u tom veoma pozitivnom skupu reakcija nalazimo potvrdu ispravnosti ideje začete s jednim tekstom, Internetu davne, 1999. godine.

Powered by AdminMax v6 © 2005-2018 by Internet Softver Design by WEB Marketing