Proteklih 365

14. siječnja 2014.
piše: Hrvoje Gattin 
Kolumna - Proteklih 365
I baš kada sam, negdje u travnju prošle godine zaključio da mi je već pomalo naporno neprekidno se osvrtati i gledati u prošlost, eto još jednog razloga da se pozabavimo minulim vremenom. Ipak, ovog puta neće biti riječi "od stoljeća sedmog", već mislim da je pristojno prisjetiti se uspona i padova protekle godine. Kakva nas situacija okružuje, vjerujem, ne treba posebno napominjati pa ovo "usponi i padovi" ostavljam tek kao tekstualnu (ili spisateljsku?) formu. Dakako, 2013. je bila prepuna padova, barem ako ste vezani uz malaksalo automobilsko tržište koje se već tko zna koju godinu za redom vuče našom stvarnošću poput kakvog krepanog konja. No, u proteklih je dvanaest mjeseci bilo i drugih trenutaka koje je vrijedno spomenuti.

Pa krenimo redom, naravno, od onog što nas najviše tišti. Pogađate, riječ je o prodaji automobila na hrvatskom tržištu. Protekla je, 2013. godina tako završila s još jednim minusom u odnosu na godinu ranije, točnije, uz pad od 11,35 posto prema 2012. Ne bi to bilo niti toliko strašno da godina ranije nije završila s padom broja registracija od 24,54 posto u odnosu na godinu koja joj je prethodila. I sve tako, dok ne doživimo slom. No, pitanje ostaje što slom zapravo i jest s obzirom da mnogi (uključujem tu kako automobilska zastupništva tako i nas, medije) već godinama posluju s golemim gubicima, ali se i u toj priči krije još jedan konj koji nikako ne želi krepati. Žalosno je tek to što propast automobilskog tržišta u svoj ponor vuče i automobilske medije, bez kojih tržište nema nikakvih izgleda za opstanak, a kamo li oporavak. Krug je zatvoren, na najjednostavniji i najbolniji mogući način.

U protekloj smo godini doživjeli i da nas proganjaju zbog istine, točnije zbog riječi koje smo napisali, a koje su istinite barem onoliko koliko je istinita doslovno prenesena izjava jednog predstavnika izvjesnog, nekoć vrlo uspješnog, automobilskog zastupništva. Ipak i uz prijetnju prijekim sudom, možemo zahvaliti činjenici da razum i dalje (povremeno) pobjeđuje. Uostalom, kako, pružajući nam podršku, navode u našoj krovnoj novinarskoj organizaciji, ako si napisao isitnu, nemaš se čega bojati. I to, srećom, u našem slučaju još uvijek vrijedi. Zastupništo s druge strane ove priče, ionako se davi u vlastitoj nesposobnosti i nemogućnosti da promijeni svoj jadan i očajan položaj na ovom usahlom tržištu. Dakako, neki su tijekom proteklih 365 dana pokazali da je i to moguće, tj. da je moguće barem ostvariti mali skok u odnosu na 2012.

A, da nam ne bi bilo dosadno, tijekom protekle smo godine naučili i da stare poslovice uvijek vrijede, a pogotovo ona koja kaže da riba uvijek od glave smrdi. Ako je tome tako, onda je to najbolje primjenjivo na nekolicinu novinara naše struke koji su krizu tržišta očito shvatili kao poligon za ispunjavanje svojih bijednih ciljeva. Naime, kako drugačije opisati stav da su "tiskani i internetski novinari neprijatelji" te da se "oni" (dakle tiskani) moraju držati zajedno (dakle, protiv internetskih) kako bi uspjeli. I to je, doduše tek jedan, od dokaza ljudske gluposti i zloće koja nas sve zajedno tjera sve dublje u ponor, kako onaj medijski tako i tržišni. Jednak doprinos pokušaju koračanja k svjetlijoj budućnosti imaju i oni koji nam prijete zbog istine koju pišemo, a koja govori tek da su neuspješni, kao što uostalom i sami priznaju. No, kako to u životu nerijetko biva, umjesto da se u teškim vremenima držimo zajedno, očnjaci glupana sve su dulji i to se vidi na kilometar.

I tijekom 2013. smo nebrojeno puta čuli da se postavlja pitanje "tko je kriv?", mislivši na lošu situaciju s prodajom novih automobila u Hrvatskoj (rabljeni, mogu to slobodno reći, sasvim solidno uspijevaju!). Naravno, najlakše je reći da je kriva ekonomska situacija i time je sve riješeno. Nit će itko postaviti pitanje što si ili u kojoj mjeri napravio tijekom protekle godine da našu tvrtku izvedeš iz okruženja slabih rezultata?. Pokrijmo se ušima, jer to najbolje i znamo. Oni koji su pak uspješni, a to su u našem slučaju mediji kojima čitanost raste, znaju da jedini i isključivi krivac zasigurno nije ekonomska situacija već da mnogo, mnogo, odgovornosti na svojim plećima nose i ljudska glupost, lijenost i nesposobnost. Činjenica da beznačajni mediji i dalje pobiru vrhnje, a utjecajni i čitani ostaju na suhom, toliko je u međuvremenu postala notornom da ju ovom prilikom ne želim detaljnije razglabati. Stoga je svaki je komentar suvišan, osim što ću si dopustiti preuzeti jedan poznati citat iz crtića: "Zec, gadiš mi se!".

Dakako, uvijek nam ostaje da sumornu stvarnost našeg podneblja barem nakratko pokušamo prikriti baveći se nekom zanimljivijom ili vedrijom temom. Tako smo tijekom 2013. mogli zaključiti da je recept za uspjeh u današnjem vrhunskom automobilističkom sportu vrlo jednostavan - naprosto je potrebno zvati se Sebastijan. Naime, nakon devetogodišnje vladavine Sébastiena Loeba, 2013. je na čelu WRC-a zasjeo Sébastien Ogier, a vjerojatno ne treba niti napomenuti da je već četvrtu godinu za redom Svjetski prvak Formule 1 Sebastian Vettel. Da su znali kako ću se jednog dana baviti autima, starci su me mogli nazvati Sebastijan. Danas bi mi, vjerojatno, bilo lakše...

Trebam li uopće napomenuti da će u travnju ove godine naš magazin otpuhati i petnaestu svjećicu sa svoje rođendanske torte? Eh, kada bih vam mogao pričati baš o svemu što smo proživjeli i iskusili tijekom tih desetljeća i pol, vjerojatno bi smo se svi jedne duge večeri lijepo zabavili, nasmijali ili čak zgrozili. No, kad bih ispričao baš sve, tko zna što bi se dogodilo... Dakako, jasno je tko bi mi prvi skočio za vrat - netko od onih koji nas najviše trebaju, samo što to nisu u stanju shvatiti.

Svima koji ne znaju kako se mogu pokušati izvući iz krize, nudim kalkulator. Imam jedan viška i besplatan je. Dame i gospodo, sve je u brojkama i vi to jako dobro znate.

Powered by AdminMax v6 © 2005-2018 by Internet Softver Design by WEB Marketing