Dva razbijena ogledala

9. travnja 2013.
piše: Hrvoje Gattin 
Kolumna - Dva razbijena ogledala
Već me pomalo boli vrat od prečestog gledanja unazad, no činjenice i datumi neizbrisivo ostaju. Tako se i ovih dana, barem nakratko, možemo prisjetiti naših početaka prepunih entuzijazma i pozitivne energije. U petak, 9. travnja 1999. objavom prvog teksta u svoj je virtualni život krenuo prvi automobilski Internet magazin na ovim prostorima. Bio je to, neskromno će reći potpisnik ovih redaka, potez ispred svih, ulazak u medij budućnosti i jedna od značajnijih (malih) inovacija u medijskoj povijesti Hrvata. Izgledalo je da budućnost, dakako ona svijetla, čeka samo na nas.
Kako li smo bili u krivu!

Četrnaest godina kasnije, što ujedno predstavlja i dva puta po sedam godina nesreće (što je, BTW, pogrešno vjerovanje jer sam u međuvremenu razbio tri retrovizora i jedno kupaonsko ogledalo), stvari izgledaju jednako prazno kao i na početku. No, entuzijazam je u međuvremenu otpuhala vjetrometina po bespućima naše surove i tužne hrvatske stvarnosti.

Postoji nekoliko čimbenika kojima se određuje pozicija pojedinog medija. Kao prvo, ne treba miješati kruške i jabuke. Stoga nikada ne bih rekao da se s Internetom trebamo npr. gurati u svijet televizije ili da se radio može izravno uspoređivati s tiskovinama (i sve moguće kombinacije navedenog). Svatko ima svoju "nišu" u medijskom svijetu i svakoga treba gledati iz kuta koji mu je primjeren.

Internet svakako spada u statične (bez obzira na video streaminge i ostale blagodati pokretnih slika, flash animacija i ostalog) medije koje čitamo (za razliku od TV-a koji gledamo ili radija koji slušamo). Dakle, ovaj se interaktivni medij konzumira na gotovo jednak način kao i časopisi, odn. novine. Upravo stoga, temeljni kriterij pri ocjenjivanju rada nekog internetskog magazina (portala, sajta ili kako vam već drago) treba jedino i isključivo biti brojnost njegove čitateljske populacije, odn. broj ljudi koji ga čita.

Kada smo pokretali AUTONET, pred sada već poodavnih četrnaest godina, jasno nam je bilo rečeno kako ćemo biti zanimljiv medij za suradnju (s automobilskim zastupništvima, prvenstveno) ovisno o tome kakvu čitanost ostvarimo. I tako smo, tijekom godina, upali u žrvanj brojki u kojem je sve moguće, samo što kroz završno sito istina nikako ne prolazi. Zbog čega bi, inače, internetski mediji koji već gotovo deset godina prednjače prema broju čitatelja ispred tiskovina, bili sustavno marginalizirani, kako od strane onih koji bi im trebali ponuditi suradnju tako i onih od kojih bi se potencijalno mogla izvući poneka Kuna?

Jesmo li doista toliko podbacili u svojoj precijenjenoj procjeni Interneta kao medija da, u konačnici, ne zaslužujemo niti stoti dio kolača koji pripada deset ili dvadeset puta manje čitanoj tiskovini? Jesmo li pali na ispitu ozbiljnosti jer Internet ionako koriste samo djeca? Jesu li čitatelji internetskih medija manje bitni jer ne moraju dić guzicu i otići na kiosk po časopis (novine)? Je li bezvrijedan medij koji svog čitatelja ništa ne košta?

Dakako, ništa od navedenih gluposti ne stoji. No, krenimo redom.

Procjena da će Internet postati dominantan medij te se 1999. činila preoptimističnom samo u svjetlu činjenice da nismo mogli predvidjeti kada će doći dan u kojem će web vladati našim malim hrvatskim svijetom. Taj je dan, u međuvremenu, došao. A, svježe statistike posebno su uvjerljive: prema Eurostat-u, u 2012. godini 66 posto kućanstava u Hrvatskoj ima priključak na Internet, a 60 posto kućanstava je na Broadbandu. A što je s tvrtkama? Činjenicom jest da većina internetskih medija najviše prometa ostvaruje tijekom radnih dana. Broj korisnika je, dakle, ogroman, a prema istraživanju Gemius, online poulacija u Hrvatskoj dostiže gotovo 2 milijuna. Možemo, stoga, zaključiti da imamo odgovor na prvo pitanje. Internet ne samo da je zauzeo svoje mjesto u hrvatskom medijskom prostoru već je i preuzeo primat u odnosu na tradicionalne medije.

Od onih dva milijuna korisnika Interneta u Hrvatskoj, 60 posto ima između 25 i 55 godina. Dakle, posebno su zanimljivi potencijalnim oglašivačima automobilske industrije, a teza da je "Internet medij isključivo za djecu" time trenutno pada u vodu. Da, istina jest da Internet (kao i svaki drugi medij) nudi sadržaje namijenjene svim uzrastima pa tako i djeci (što je, uostalom i u redu). No, statistike jasno pokazuju koliko oglašivačima može biti zanimljiv profil čitatelja magazina poput ovog. Odgovor na drugo pitanje stoga glasi: svi "marketingaši" koji tvrde da je Internet medij koji isključivo koristi dječurlija nisu zaslužili svoje masne plaće. Dragi moji, nemate pojma ni o čemu i najkorisniji ćete biti svojim tvrtkama tako da odmah date otkaz.

Konačno, svako malo naletim na tezu da su čitatelji internetskih medija "manje kvalitetni" iz ovih i onih razloga, a ponajprije stoga što se radi o besplatnom (za čitatelje) mediju po koji ne treba ići na kiosk. Zanimljivo je da takvu tezu zdušno podržavaju hrpetine ljudi koji i sami svakodnevno koriste Internet kako bi došli do svih zamislivih informacija te koji i sami tvrde da nisu kupili neke novine ili časopis "već godinama". No, vlastito se iskustvo očito ne zna primijeniti.

Google je objavio da se 19,9 posto hrvatskih korisnika Interneta upustilo u online-kupnju što, bez sumnje, poništava tezu o Hrvatima kao naciji koja se suzdržava od financijskih transakcija putem weba, a to dodatno naglašava značaj ovog medija. Također, ista je svemoćna korporacija objavila da je Internet daleko najznačajniji medij koji prema indeksu utjecaja s 40 posto uvjerljivo vodi ispred televizije (22%) i tiskovina (14%).

No, što će nam sve te statistike?

Davno, a to znači barem prije šest ili sedam godina, suočio sam se s činjenicom da brojnost čitateljske populacije jednog specijaliziranog web-magazina nikome od potencijalnih oglašivača ne znači ništa. Jer, nakon što su nas godinama gnjavili da ćemo "surađivati kada dođemo s dobrim brojkama", a potom izmišljali svakojake razloge za izbjegavanje suradnje, ostajem speechless i bez argumenata. Istina jest da nas nitko nije tjerao da pokrenemo automobilski sajt i da nitko nije dužan s nama surađivati zbog nekog svevišnjeg razloga. Dakako, to isto vrijedi i za sve ostale internetske, tiskane i ine medije, bez iznimke.

Istina također jest i da u ovako nezahvalnim vremenima naša čitanost dostiže gotovo 40-ak posto one dvaju od tri najprodavanijih nacionalnih dnevnih novina (prema podacima Hrvatskog novinarskog društva). No, nama se i dalje, kao i godinama do sada, trlja nos tvrdnjom da su "dnevne novine mediji svih (tiskanih) medija". Dakako, slažem se da je to jednim dijelom i dalje točno. No, jeste li ikada uzeli u obzir da prilozi u dnevnim novinama u najboljem slučaju bilježe 50-ak posto ukupnog broja čitatelja te dnevne novine? Ako tako, realno, sagledamo stvari jasnim jest da i mi, kao mali specijalizirani web-magazin, itekako uskačemo u tanjur juhe namijenjen nekoć dominantnim dnevnim listovima. Je li toga itko svjestan?

Dakako, na takav su odnos snaga utjecala dva događaja: rast posjećenosti internetskih medija te istovremeni pad prodaje tiskovina do kojeg je došlo tijekom posljednjih nekoliko godina. Dakako, za dramatičan pad prodaje svojih tiskovina niti u kojem slučaju nisu odgovorni oni koji ih stvaraju. Njihova je borba jednako teška i mukotrpna kao i naša.

S četrnaest godina iskustva, desecima (ili stotinama?) tisuća objavljenih članaka i čitateljskom populacijom znatno većom od one kojom se može pohvaliti bilo koja specijalizirana tiskovina našeg profila (to je slobodna, ali vjerujem i vrlo realna procjena), možemo zaključiti da je situacija u kojoj se nalaze svi automobilski web-portali u Hrvatskoj sve samo ne blistava. No, to niti na koji način nije krivnja tih istih naprednih i vrlo čitanih internetskih medija. Rezultat je to nerazumijevanja onih koji u našem svijetu određuju tko će živjeti, a tko ne.

Ipak, mi tu ne možemo ništa. Upravo stoga nam preostaje tek da mirno sjedimo i gledamo suton hrvatskog automobilskog tržišta, ali i hrvatskog automobilskog novinarstva. Oni koji su u tome mogli najviše učiniti odlučili su, svjesno, na dno povući i tržište i medije. Zbog čega, vjerojatno nikada nećemo znati. Jednako tako, ulogu u cijelom tom kolapsu imaju i svi oni novinari koji godinama sustavno rade protiv nekih medija. Za kolike iznose? Niti to vjerojatno nikada nećemo znati.

Ljudska je glupost nepobjediva. Nakon četrnaest godina vidimo kako s lica naše svakodnevnice polako nestaju kvalitetni mediji, a zastupništva se gase. Njihov će dio kolača preuzeti trgovci rabljenih automobila, a magazine, novine i portale će ionako ubrzo svi zaboraviti, kao da ih nikada nije niti bilo. Na njihovo će mjesto jednog dana doći "neki novi klinci" spremni uložiti jednako golem trud i kotač sudbine će se ponovno zavrtiti. Nadam se, ovoga puta u pravome smjeru.

Od prvog je članka proteklo četrnaest godina. Hvala vam što ste uz nas!

Powered by AdminMax v6 © 2005-2018 by Internet Softver Design by WEB Marketing