McLaren P1

McLaren P1
tekst: Goran Topić foto: McLaren Automotive

Imperij uzvraća udarac

Još od vremena, isto modela F1, britanski proizvođači nisu imali automobil s kojim bi se otvoreno uključili u bitku unutar segmenta prestižnih sportskih automobila. I dok je nespretno nazvani MP4-12C najavio McLarenove mogućnosti konkuriranja Ferrariju, Lamborghiniju ili Porscheu, P1 je kandidat za sam vrh

U drugoj polovini ove godine bogatim i sportskim autima zaluđenim kupcima koji su bili te sreće i dobili mogućnost upisa u knjigu narudžbi, počet će se isporučivati tri vrhunska dostignuća autoindustrije. Naime, tada će na tržište početi pristizati Porsche 918 Spyder, Ferrari LaFerrari te McLaren P1. Za razliku od svih dosadašnjih velikih tržišnih duela, po prvi će se puta bitka superautomobila voditi među hibridnim modelima. I to kakvim!

Stupanj posvećenosti detaljima do sada je neviđen, a performanse koje navedeni trojac nudi su uistinu jedinstvene. Ovi automobili spadaju u takve visine da će za veliku većinu svijeta biti jedino moguće o njima teoretski ili bolje reći filozofski raspravljati ili uspoređivati pojedine značajke gdje će jedan biti vrhunski, drugi još bolji, a treći...

Jedan od članova tog famoznog trojca je i u Ženevi predstavljeni McLaren P1 s kojim njegov proizvođač nastavlja s planom širenja svoje "cestovne ponude" (koncept je predstavljen prošle godine na pariškom salonu). U njoj će MP4-12C zauzeti središnje mjesto, P1 će biti predvodnik, a već je najavljen i jedan manji, odnosno slabiji model koji će stajati na ulazu u svijet McLarenovih cestovnih čuda.

I dok će neki McLarenovom dizajnu spočitati nedostatak privlačnosti kakva obično krasi ferrarijeve modele, činjenica je da je P1 zapravo jako privlačan i prvenstveno sportski model klasičnih proporcija kod kojega je forma podređena svrsi i kao takva dovedena gotovo do savršenstva.

Istu filozofiju slijedi i sportski dizajnirani interijer. Naglasak je, dakle, na jednostavnosti korištenja, funkcionalnosti i sigurnosti, a opremu možemo opisati kao "solidnu ili zadovoljavajuću" (klima, navigacija, vrhunski audio sustav...) za jedan supersportski automobil. Prostora za odlaganje stvari je relativno malo, s naprijed smještenim prtljažnikom zapremine od tek 120 dm3 te nekoliko manjih pretinaca unutar putničke kabine.

Dimenzije McLarena P1 iznose 4588 x 1946 (s retrovizorima: 2144) x 1188 (Race: 1138) mm, međuosovinski razmak mu je dug 2670 mm, a trag kotača iznosi 1658 / 1604 mm. Zahvaljujući upotrebi lakih materijala i naprednih tehnologija izrade P1 teži 1395 "bez", odnosno 1490 kg "sa svim tekućinama". Na svakom koraku razvoja i proizvodnje pazilo se na svaki gram mase, a osnovu konstrukcije čini 90 kg teški MonoCage monocoque izrađen od ugljičnih vlakana i kevlara te prednji i stražnji aluminijski okviri.

Karoserija je također izrađena od ugljičnih vlakana, a kompleksni oblici su podešeni za optimalna aerodinamična svojstva, kako kada je riječ o performansama, downforceu i sl, tako i kada se radi o hlađenju motora. Dakako, opstrujavanje zraka je iznimno važno za ovajautomobil, čemu svjedoče i sustavi aktivne aerodinamike (stražnje krilo s DRS-om i prednja krilca te ravna podnica).

Treba spomenuti kako P1 ima koeficijent otpora zraka od 0,34 i može stvoriti 600 kg downforcea (aerodinamičkog potiska) pri brzini od 260 km/h nakon čega će se dijelovi aktivne aerodinamike automatski postaviti u položaj kako bi smanjili otpor zraka. Naime, u McLarenu smatraju da iznad te brzine downforce više ne igra značajnu ulogu s obzirom da nije za očekivati kako će njome netko voziti kroz zavoje (najveća je brzina elektronički ograničena na 350 km/h).

Visoki downforce osigurava odlične vozne sposobnosti u zavojima i pri kočenju, a jamči i stabilnost te upravljivost pri svim uvjetima vožnje i brzinama. Upravo je u tome, prema mišljenju McLarenovih stručnjaka, pravi čar vožnje, kudikamo više nego li u konačnoj brzini.

Stražnje dvodijelno krilo modela P1 se može postaviti u nekoliko različitih položaja, ovisno od odabranog načina vožnje (Normal, Sports, Track i Race). Ono se može se podići između 120 (Track) i 300 mm (Race) te mijenjati svoj nagib do 29 stupnjeva, ovisno o brzini vozila i odabranom načinu vožnje.

Za ultimativni osjećaj "Formule 1 na cesti" pobrinut će se DRS (Drag Reduction System - sustav smanjenja otpora) prekidač na upravljaču, koji u roku od pola sekunde postavlja stražnje krilo u vodoravan položaj te time smanjuje otpor zraka za 23% kako bi se osiguralo maksimalno ubrzanje. Otpuštanjem DRS prekidača, pritiskom kočnice ili zakretanjem upravljača, krilo se vraća u početni položaj i osigurava maksimalnu stabilnost vozila. Cijeli postupak je nadziran računalno i njime je "osiguran maksimalni grip te zajamčena zabava pri svim uvjetima i svim brzinama".

Nadalje, na podvozju ispred prednjih kotača nalaze se dva krilca koja automatski mijenjaju kut (od 0 do 60 stupnjeva) kako bi se postavila u najbolji mogući položaj za postizanje optimalnih performansi, downforcea i opstrujavanja zraka. Također, tu je i u potpunosti glatka podnica vozila napravljena od ugljičnih vlakana koja u kombinaciji sa stražnjim difuzorom pomaže stvaranju efekta "usisavanja" čime doprinosi stvaranju većeg downforcea (tzv. Ground-Effect).

P1 je opremljen i prilagodljivim hidropneumatskim aluminijskim ovjesom sa sustavom RaceAcitve Chassis Control (RCC) koji nudi široke mogućnosti prilagodbe visine podnice, tvrdoće opruga i amortizera te naginjanja karoserije kroz prije spomenuta četiri načina rada, a svaki pojedini kotač je zasebno nadziran i podešavan. Tvrdoća ovjesa, odnosno visina podnice, mijenja se ovisno o brzini i odabranom načinu rada: primjerice, u Race modu visina podnice se može spustiti do 50 mm, dok se tvrdoća opruga povećava do 300 posto u odnosu na mod rada Normal.

U McLarenu Race mode nazivaju "Nürburgring prekidačem" koji vozne sposobnosti P1 dovodi do razine trkaćeg automobila klase GT3 kada je riječ o tvrdoći ovjesa i downforceu, ali koja se odabirom načina Normal vraća u mnogo udobnije stanje. Tako npr. u race načinu rada aovaj automobil može voziti kroz zavoje uz poprečna ubrzanja veća od 2g. P1 nudi i pet načina rada sustava nadzora proklizavanja kotača, a moguće ga je i potpunosti isključiti, kao i ESP. Tu je i sustav Brake Steer koji poboljšava ponašanje automobila i omogućuje veću brzinu prilikom prolaska kroz zavoje.

Za zaustavljanje će se pobrinuti kočnički sustav Akebono s karbonsko-keramičkim kompozitnim diskovima promjera od 390 mm sprijeda i 380 mm otraga (6-klipna / 4-klipna kočnička kliješta) koji su napravljeni od nove mješavine ugljičnih vlakana i silike kako bi se postigla ultimativna otpornost na trošenje, ali i vrhunska učinkovitost kočenja. P1 tako tijekom kočenja može generirati usporenja od 2g. No, to nije sve. Naime, u McLarenu navode kako je površina ovih diskova iznimno glatka i postaje sve "staklastija" što se više kočnice koriste.

Srce modela P1 predstavlja napredni hibridni pogonski sklop pod oznakom IPAS (Instant Power Assist System), a radi se o daljnjem unaprjeđenju KERS sustava koji se upotrebljava u Formuli 1. Osnovu IPAS-a čine središnje smješteni 3,8-litreni bi-turbo V8, električni motor te litij-ionske baterije, a poput ovjesa, također se nudi izbor između spomenuta četiri načina rada, uz električni E-mode.

Riječ je o dorađenoj izvedbi benzinskog motora koji se nalazi u modelu 12C (u Wokingu tvrde kako je riječ o u potpunosti novom pogonskom stroju s drukčijim blokom, većim turbopunjačima većeg pritiska - 2,4 bara). U svakom slučaju, ovaj motor razvija snagu od 542 kW (737 KS) pri 7500 o/min te najveći okretni moment od 720 Nm pri 4000 o/min.

Pored njega tu je i električni motor snage od 132 kW (180 KS) i najvećeg okretnog momenta od 260 Nm. Njegov osnovni zadatak je osigurati vrhunski odziv pogonskog sklopa u svim uvjetima vožnje, odnosno omogućiti isporuku snage prema uzoru na snažni atmosferski motor velikog obujma, a aktivira se jednostavnim pritiskom prekidača.

Zajedničkim radom ova dva motora razvijaju kombiniranu snagu od 916 KS i najveći okretni moment od 900 Nm. Dakle, P1 ima specifičnu masu od 1,52 kg/KS što je uz fenomenalnu aerodinamiku dovoljno za ubrzanje do 100 km/h za "manje od 3 s", do 200 km/h za "manje od 7 s", a do 300 km/h za "manje od 17 s". Najveća je brzina, kako smo već naveli, elektronički ograničena na 350 km/h. Recimo i to da McLaren P1 ima emisije CO2 "niže od" 200 g/km.

Kako i dolikuje današnjim vremenima, ovaj moderni superautomobil je opremljen 7-stupanjskim automatskim prijenosom s dvije spojke. Radi se o unaprijeđenom grazianovom mjenjaču iz modela 12C koji sada stupnjeve prijenosa mijenja 30% brže, a spomenuta snaga i moment se prenose na stražnje kotače. Inače, P1 je opremljen pirellijevim gumama P Zero Corsa te kotačima veličine od 19 cola sprijeda, odnosno 20 otraga.

Litij-ionske baterije, koje su zadužene za opskrbu električnog motora energijom (teže 96 kg) smještene su iza vozača, a ispred motora u podnicu automobila kako bi se osiguralo što niže težište. P1 generira električnu energiju pri otpuštanju papučice gasa, posebno u višim stupnjevima prijenosa, dok je sustav regenerativnog kočenja izostao zbog "nezadovoljstva osjećajem na papučici kočnice" kojeg je stvarao tijekom testiranja (riječ je o uobičajenom "gumenom" i neproporcionalnom osjećaju kočenja i hodu papučice kojim se odlikuju svi današnji hibridi, op.ur.).

Baterija se može napuniti i priključkom na javnu električnu mrežu (2 sata za 100% punjenja) ili putem brzog načina punjenja koji se aktivira pritiskom na posebni prekidač (10 min) koristeći V8 motor. P1 u E-Modu može ponuditi kratku vožnju, između 10 do 20 km pri prosječnoj brzini od 50 km/h, pokretan isključivo električnom energijom. Tada može dosegnuti najveću brzinu od 160 km/h te ubrzati do 100 km/h za 9,4 sekunde.

McLaren je odlučio proizvesti P1 u ograničenoj seriji od svega 375 primjeraka što će se svakako pozitivno odraziti na percepciju ekskluzivnosti ovog automobila, no s druge strane cijena će, i zbog toga, biti poprilično visoka. Konkretnije, za P1 će biti potrebno izdvojiti milijun Eura (bez davanja). Prve isporuke se očekuju u drugoj polovini ove godine, a već tada bi smo mogli doći bliže odgovoru na pitanje jesu li u McLarenu uspjeli osmisliti, konstruirati i proizvesti najbolji "vozački automobil" na svijetu. Naravno, ako na to pitanje uopće i može biti konačnog odgovora.