Da auto može prerasti u legendu vjerojatno je najbolje pokazao Volkswagen. Pored Bube, još je jedan model ostavio dubokog traga u gotovo svemu zamislivom čovjeku - jedinstveni i neponovljivi Bulli

Automobilski razvoj u današnjem smislu te riječi volkswagenovo je transportno vozilo prošlo tek nakon što je 1947. kao nezgrapan prototip naučilo voziti. I to priklanjajući se nuždi, a ne možda stoga jer je na poljuljanim europskim tržištima poratnog doba odjednom došlo do divovskog buma praktičnih višenamjenskih automobila. Proizveden je T1, zajedno s kultom koji je pokrenuo bez puno premišljanja, od strane inženjera i tehničara s istančanim osjećajem i talentom za improvizaciju. Oni su na kotače postavili vozilo koje je okarakteriziralo jednu epohu. Tek su slijedeće generacije Transportera T2 i T3 doživjele nešto poput automobilskog odgoja u razvojnom odjelu. Jedinstveno, poput mnogo čega na volkswagenovom transportnom vozilu.

U ovom tekstu nudimo osvrt na Bullija, legendarni volkswagenov kombi koji je zasigurno jedan od najslikovitijih transportnih modela ikada predstavljenih. Nismo se htjeli upuštati u opise i detalje "iz života" ostalih verzija VW Transportera, ne stoga što su oni manje značajni u programu proizvođača iz Wolfsburga, već zato što je upravo Bulli započeo jednu eru i ostavio zasigurno najveći pečat. No, naših nekoliko Foto albuma pokriva sve generacije Transportera, "uhvaćene" u najnemogućijim situacijama, i na najposebnijim zadacima. Bulli je od "malena" postao ikona koju ćemo rado pamtiti. (op. ur.)

Priča započinje s fuzijom bube i Kübelwagena

Vozilo za prijevoz ploča (Plattenwagen), kako se nazivao prvobitni model za transport teških tereta u volkswagenovoj tvornici u Wolfsburgu, dalo je ideju Benu Ponu, trgovcu automobilima i uvozniku Volkswagena iz Nizozemske. On se oduševio idejom koju su zaposlenici u tvornici oblikovali u mobilno pomoćno sredstvo: osovine i pogon bube, iznad motora od 25 KS u stražnjem dijelu vozila nalazila se klupa za vozača, ispred toga okomita ploča za razgraničenje pogonskog dijela od površine za utovar. Konstrukcija s prizvukom pustolovine, upravo primitivna, ali vrlo praktična.

Ben Pon pokušava ovom vozilu isposlovati radnu dozvolu za Nizozemsku, ali ne uspijeva. U drugom pokušaju priprema rukom rađenu skicu za vlasti. Tu se jasno vidi silueta T1 sa svim tehničkim osobitostima: prednji upravljač, stražnji motor, između toga ravna površina za utovar. Iza ovog idejnog modela o kojem se intenzivno diskutiralo, uslijedio je 1948. nalog za razvoj proizvoda na zahtjev Heinricha Nordhoffa koji je iz ruševina tvornice u Wolfsburgu izvukao sudbinu Volkswagena.

Prvi primjerak tipa 29, kako je glasio interni naziv prvog Transportera s tehnikom bube i terenskog vozila (Kübelwagen), bio je spreman za vožnju nakon manje od pola godine. U proljeće 1950. prvi Transporteri iz proizvodnog pogona u Wolfsburgu kotrljaju se po cesti,pokretana stražnjim boxer motorom jačine 25 KS sa zračnim hlađenjem. Okretan, praktičan, svestran, nezahtjevan i s brzinom od gotovo 100 km/h. Na cesti ne zauzima puno više mjesta nego buba.

Dobro izgleda na tezgama s voćem i gradilištima, policiji kao ljubazni pomoćnik rješava većinu transportnih problema i ubrzo se razvija do automobila s brojnim znakovima komforne limuzine: udoban, dvobojan s krovom na odmotavanje, s puno kroma i sjaja. Sve to nudi Samba-kombi, koji je predstavljen 1951. i sve do daljnjeg je neosporna zvijezda transportnog ansambla.

VW Bulli kao pokretač gospodarstva

Njemačko gospodarsko čudo nerazdvojivo je povezano s dva imena: Ludwig Erhard, ministar gospodarstva u kabinetu Konrada Adenauera, prvog premijera Savezne Republike Njemačke, a drugo je VW Bulli, automobilski vragolan s genima bube, vozilo za sve prilike. Osobito za dinamičnu fazu obnove koja početkom 50ih godina bez prijelaza slijedi iza otužnog poratnog razdoblja i energično briše ružne tragove povijesti. VW Bulli postaje idealan partner za sve iznad 18, koji imaju vozačku dozvolu i u duhu vide nove unosne poslove koji uzorne građane mame da marljivo rade. Tu su potrebni oni koji će zasukati rukave, koji se ne dvoume a pouzdani su - Bulliji.

Kutija za kampiranje iz 1951. izgleda elegantno: tako je krštena oprema VW Bullija koja je kreirana u Westfaliji u Wiedenbrücku kako bi se jedan britanski oficir mogao komotno kretati Njemačkom. Njegova je narudžba bila jednostavna: VW Transporter s namještajem za stanovanje. Oprema je trebala biti ugrađena u Bullija i to jednako prikladna kao prostor za spavanje, dnevni boravak i radni prostor.

Potom se polako pokreće proizvodnja i ima sve više zainteresiranih koji su spremni osim osnovne cijene za transporter od oko 6.000 DM npr. za radnu plohu u kutiji za kampiranje dati gotovo 600 DM ili 125 DM za ormar. Za 62,5 DM dobije se ormarić za umivanje i brijanje koji je pričvršćen na dvostrukim vratima. U stražnjem dijelu Bullija u isto vrijeme dolazi do eksplozije snage: 34 umjesto dotadašnjih 25 KS a po želji se može naručiti i "1500-ica" s 42 KS-a koja pomaže u postizanju brzine veće od 100 km/h.

Ono što u Njemačkoj tek polako napreduje, u SAD-u je već znatno uhvatilo maha: 15.000 kamperskih kombija prve generacije plasirano je tamo do 1976. Ali i u Njemačkoj se potražnja povećava. Umjesto deset jedinica dnevno 1960. godine, 1967. s proizvodne trake silazi čak 70 VW kampera dnevno.

Bulli - pratitelj posjetitelja Woodstocka

Bez sumnje najjače ubrzanje u smjeru kultnog auta dobio je Bulli u tri dana kolovoza 1969: tri dana Woodstocka, tri dana tutnjave Bluesa, folka, rocka i soula. Tri dana za najveća imena glazbene scene: Joan Baez, Janis Joplin, Joea Cockera, Jimmyja Hendrixa i The Who. Društvo na Woodstocku bilo je zadovoljno, osobito ljudi koji su mogli slušati glazbu u udobnosti svog vozila. To su bili neizostavni vlasnici VW Bullija. Kompaktni mobil za stanovanje kao udoban smještaj s kompletnom opremom, prema tadašnjem shvaćanju.

Hipijevska kultura nije bio samo pokret mladih nego je u pravom smislu te riječi i prostorno pokretala ljude. U kričavo šarenim VW Bullijima najprije su u velikom broju putovali na zapadnu obalu SAD-a, a kasnije i na Ibizu, Gou ili na grčke otoke gdje su se u suprotnosti s reakcionarnim društvom blagostanja prisjetili nematerijalnih vrijednosti poput ljubavi, mira i sreće. Bulli je bio i ostao simbol tog vremena te je postao "službeno vozilo" hipija.

Kako duh Bullija i danas pokreće glazbenike posvuda u svijetu, mogu se naći i mnogi aktualni primjeri za glazbene hitove koji tematiziraju VW kombi. Najpoznatiji i komercijalno najuspješniji predstavnik svakako je Robbie Williams s pjesmom Jesus in a Camper Van. U njoj Williams šalje sina Božjeg na turneju u Camper Vanu, što je engleski naziv za prerađeni VW kombi. U jednom takvom prerađenom T1 putuje i američka pop-punk grupa Blink 182 u svojem videu uz First Date.

Transporter kao bolničko i policijsko vozilo

Veliko bogatstvo varijanti u osnovi je Bullijevog koncepta uveć u 1950-im. Uz osnovne modele Transportera furgona, kombija i kamioneta nastaju brojne varijante modela kako bi se pokrila potreba u određenim tržišnim smjerovima. Brojni dobavljači bili su ovlašteni primjenjivati različite posebne konstrukcije i pregradnje. To je već nakon deset godina proizvodnje dovelo do bogate ponude specijalnih vozila koja su se prodavala preko volkswagenove distribucije.

Jedno od prvih specijalnih vozila bilo je uz policijske, vatrogasne Bullije i Bullije hitne pomoći s plavim svjetlom, dvostruka kabina rađena u tvornici karoserija Binz u Lorchu. Potražnja za takvim specijalnim vozilima toliko je tijekom godina porasla da je Volkswagen sukcesivno u vlastite ruke uzeo izradu ovih prilagodbi. Tako se na primjer u Hannoveru od 1959. dvostruka kabina proizvodi u vlastitoj režiji. To je vrijedilo i za Bullije koji su imali osnovnu opremu specifičnu za određeni posao za individualno proširenje.

Od 1964. vatrogasno vozilo nudi se još samo s jačim 1,5-litrenim boxer motorom koji je u početku imao 42, a kasnije 44 KS. Time su bile moguće brzine do 100 km/h. K tome je TSF-T tvornički dobio i optimirani uređaj za kočenje. Početkom 1960-ih godina 21F je dobio "brata" koji je bio opremljen uređajem za suho gašenje PLA 250. On se uglavnom koristio tamo gdje su zbog pregrijanosti gorjeli plinovi, tekućine ili električni uređaji. Gašenje vatre vršilo se putem dva pištolja za gašenje koji su preko tlačnog spremnika izbacivali ukupno 250 kg sredstva za gašenje.

VW Bulli ima mnogo različitih nadimaka

U Njemačkoj ga svi znaju kao Bullija. Jasno, jer tako se i zove VW kombi. No, da je to samo nesluženo ime, zna samo nekolicina. Bulli je nadimak, koji je poznat jer kombi izgleda udobno, mišićavo i jer ima dvije funkcije: onu kombija i dostavnog vozila. Spojeno bi to bilo Bulli. Da je Bulli sakupljački komad i da budi emocije kod svojih vlasnika, to pokazuju i mnogi drugi nadimci, koji su mu diljem svijeta dodijeljeni.

Finci misle da njegov izgled podsjeća na stare lokalne vlakove i stoga ga nazivaju Junakeula (u prijevodu prednji vagon). Poput Engleza, i Mađari se poigravaju podijeljenim vjetrobranskim staklom T1-ce, pa ga nazivaju Osztott (podijeljeni prozor), dok za T2 imaju naziv Kocka (kockica). U Južnoj Africi nosi naziv Volksie Bus (prevedeno kombi za narod). Ovaj naziv je preuzela i reklamna industrija, pa ga se koristi u reklamne svrhe. Ili se naziv jednostavno kombijem, isto kao i u Australiji, Meksiku i Brazilu. U Brazilu, gdje se kombi proizvodi od 1957. od milja ga nazivaju Velha senora, stara dama.

A stara je dama, možemo to sa sigurnošću reći, mlađa i simpatičnija no ikada.