Suzimo li izbor omiljenih automobila na broj jednak onome prstiju jedne ruke, vjerojatno nitko s tog popisa neće izostaviti citroënov model 2 CV. Jednostavan i poseban, Spaček je davno ušao u legendu

Pred vama je još jedan tekst koji bi trebalo započeti onom već pomalo ispranom rečenicom: U vremenima kada je nastao, nitko nije mogao niti sanjati.... No doista, Citroën je s modelom 2 CV otišao tisućama milja dalje od početne zamisli da se napravi jeftin i praktičan automobil. Ključ uspjeha i dugovječnosti Spačeka, kako smo ga od milja zvali, ipak ne leži tek u njegovim "automobilskim kvalitetama". Jer, 2 CV nikada nije bio posebno lijep, pogotovo ne brz ili na bilo koji način sportski (premda raznih kup i sličnih natjecanja s ovim automobilom nije nedostajalo). Njegov se uspjeh, možemo to tako zaključiti, temelji na jedinstvenosti automobila kakav nitko drugi nikada prije, ali niti poslije nije napravio.

Istina jest da je i volkswagenova Buba stvorena s istim preumišljajem, no konačni je produkt postao kudikamo drugačijim. A kada je njegovo vrijeme počelo prolaziti, Spaček je prerastao u legendu postavši praktički besmrtan. Možda je uspjeh 2 CV-a naprosto u njegovoj jednostavnosti jer, kako nas je podučio Saint-Ex, "savršenstvo ne nastaje onda kada se više nema što dodati, već kada se više nema što oduzeti".

Porođajne muke "Spačeka"

Priča o Citroënu 2 CV počinje 1936. godine, kada nastaju prve skice na crtaćoj daski koje će uskoro evoluirati pod nazivom "narodno vozilo". Tako nastaje ideja štedljivog automobila koji može prevesti do četiri osobe i 50 kg prtljage pri brzini 50 km/h uz najveću udobnost. Udobnost 2 CV može zahvaliti svojem ovjesu te prostranom interijeru. Pierre Boulanger, tadašnji glavni direktor, sa šeširom na glavi prvi je testirao prototip. Padne li mu šešir, projekt bi vratio na doradu. U svibnju 1939, 250 prototipova spremno je čekalo da bude premijerno predstavljeno na salonu automobila u Parizu, koji se zbog novog rata nikada nije održao. Svi su prototipovi, osim jednog, samoinicijativno uništeni.

Konačno, na Salonu automobila u Parizu 1948., Pierre Boulanger otkriva automobil Vincentu Auriolu, Predsjedniku Francuske Republike. Novi model 2 CV zaprepašćuje publiku svojim vrlo neobičnim izgledom, domišljato razmještenom unutrašnjosti, štedljivošću i brojnim mogućnostima uporabe. Originalna koncepcija njegovog zrakom hlađenog dvocilindričnog motora otvara novi pogled na ideju individualnog transporta. I novinari, kao i publika ostaju zbunjeni. No, ne zadugo. Godine 1950. zbog velikog broja pristiglih narudžbi rok isporuke produljuje se na čak šest godina.

Problemi s istraživanjem nafte u pustinjskim područjima potaknuli su Citroën na proizvodnju novog modela 2 CV sa četiri pogonska kotača. Svaka od pogonskih osovina pokretana je pomoću zasebnog motora, od kojih je jedan bio smješten sprijeda, a drugi otraga. Pod punim opterećenjem to se vozilo moglo popeti na pješčane dine na uzbrdici većoj od 40 posto. No, drugi motor koji se nalazio u stražnjem dijelu znatno je smanjio prostor prtljažnika. Premda je predstavljen u ožujku 1958, model 2 CV 4x4 počet će se proizvoditi tek 1960. godine. Do 1966. proizvedena su samo 694 primjerka.

Jednostavnost kao ključ uspjeha

Dizajn modela 2 CV odaje ravnotežu koja se najbolje očituje u njegovim simetričnim prozorima. Prednji dio je nepravilniji. Ispod valovitog lima poklopca motora izbija rešetka sastavljena od horizontalnih šipki s istaknutim dvostrukim citroénovim znakom posred ovala. Neobični Citroën 2 CV je prije svega domišljato vozilo. Svaki se dio karoserije može jednostavno rastaviti i sastaviti zahvaljujući kliznim ovjesima i dva ili tri razborito postavljena klina. Zanimljivo je da je na poslijeratnom razvoju Citroëna 2 CV sudjelovao i Ferdinand Porsche, prema nekim izvorima prisilno, u vrijeme kada je bio zarobljenik u zatvoru u Francuskoj. Njegovom pečatu, bez sumnje, treba zahvaliti velik dio uspjeha ovog praktičnog i pametno osmišljenog automobila.

Na kraju, masa modela 2 CV iznosila je jedva 500 kg, tako da je s lakoćom postizao brzinu od 65 km/h uz potrošnju od samo 4,5 l/100 km. S takvim adutima, model 2 CV se pokazao točno onakvim vozilom kakvim ga je i Pierre-Jules Boulanger zamislio: kao mali, praktični automobil dostupan svima. No, sudbina velikih ljudi Citroëna ponekad je i tragična. Pierre-Jules Boulanger preminuo je 1950. godine nakon svjedočenja lansiranju svog najvećeg projekta, ni ne sluteći kakav će uspjeh taj automobil tek postići.

Otvaranje vratiju u "pravom" smjeru

Sljedeća etapa započinje 1954. godine povećanjem snage 2 CV-a, uz veći obujam motora od 425 kubičnih centimetara. U prosincu 1956., Citroën lansira model 2 CV AZL, sa širokim stražnjim pravokutnim staklom, i većim poklopcem motora, što je bila luksuznija izvedba 2 CV. Proizvodnja je i dalje kontinuirano rasla, 1956. dostignuvši 95.864 proizvedenih primjeraka. Sljedeća se godina pokazala još uspješnijom, s više od 100.000 proizvedenih primjeraka. Pedesete su se godine pokazale vrlo plodnima za 2 CV. A najbolje je tek slijedilo…

Godinu dana kasnije Citroën predstavlja novu izvedbu, model 2 CV AZLP. Taj jači 2 CV razvija snagu od 13,5 KS pri 4000 o/min, što je dostatno za brzinu od 85 km/h uz potrošnju od 5,5 litara na 100 kilometara. Godine 1964. godine, nastavlja se preobrazba 2 CV-a, čime započinje prava mala revolucija Spačeka: vrata se više ne otvaraju prema nazad već prema naprijed. Time je 2CV sada konačno "okrenut u pravom smjeru". Prednji je dio još jednom moderniziran 1966. Ovaj je puta riječ o prednjoj maski te se ona od sada sastoji od 3 aluminijske horizontalne šipke, dok je na rubove branika, koji su dosad bili metalni, dodan sloj crne plastike.

Na salonu automobila u Parizu 1974. predstavljen je 2 CV sa spektakularnim promjenama, a među kojima su nova plastična prednja maska, pravokutna prednja svjetla... Sve su te promjene bile u duhu svog vremena. No, nostalgičari nisu bili zaboravljeni. Kako bi udovoljio zaljubljenicima u prvotnu izvedbu, 1976. Citroën lansira posebnu izvedbu 2 CV-a. Starinskog izgleda, jednostavne unutrašnjosti i okruglih svjetala, taj 2 CV kao da potpuno zamjenjuje prvu izvedbu.

Put prema statusu legende

S verzijom Charleston iz 1981. godine 2 CV kreće s posebnim serijama. Taj 2 CV u stilu tridesetih godina, okruglih svjetala i karoserije u kombinaciji bordo i crne boje, doživljava trenutni uspjeh. Zbog toga ga Citroën ubrzo uvrštava i u svoj standardni katalog ponude. Već 1985. stiže model Dolly, sada u kombinacijama dvobojnih tonova karoserije. Boje karoserije podsjećaju na prvobitne (boja vanilije i siva, zelena i bijela, crvena i siva). I Dolly ubrzo ulazi u standardni katalog kao "žrtva" svog uspjeha.

Godine 1986. 2 CV je simbol francuskog narodnog vozila. Tu je ideju savršeno prenijela serija Cocorico, čija je karoserija sada u bojama francuske trobojnice, a koja je odlično reflektirala kulturološki status Spačeka. Promotivni slogan za taj model bio je: Ovaj 2 CV je stvarno previše.

U veljači 1989. gasi se proizvodnja Citroëna 2 CV u Francuskoj. Nakon 3.868.633 prodanih primjeraka i posljednji 2 CV izlazi iz tvornice u Mangualdi u Portugalu, 27. srpnja 1990. u 16 sati. Time završava proizvodnja ovog mitskog vozila, a počinje jedna sasvim druga priča. Priča o zaljubljenim vlasnicima svojih automobila koji osnivaju klubove Citroëna. 2 CV je, nedvojbeno, postao besmrtan.

Malo je automobila čije ćete linije moći nacrtati zatvorenih očiju. Citroënov 2 CV bez sumnje je jedan od takvih, neobičan, simpatičan i lako prepoznatljiv. No, on je postao i jednim od najdugovječnijih modela u cijeloj povijesti te vozilom koje je bezbroj puta prošlo kroz ono što bismo danas nazvali "faceliftom" ili "novostima za nastupajuću modelnu godinu". Brojni klubovi, svaka zemlja doista ima barem jedan, dokaz su tvrdnji da 2 CV živi i diše punim plućima i danas, premda je njegovo vrijeme u tehničkom smislu, prošlo još pred mnogo desetljeća. Kakvo god mišljenje netko mogao imati, Spaček će uvijek biti lijep i veseo prizor na cesti.


Stranice i forum Citroën kluba Hrvatske potražite na ovoj adresi: www.citroenklub.hr

Tvornica Levallois

Tvornice na broju Michelet 54, smještena na obali rijele Seine, danas više nema. Prihvaćena je kao povijesna kolijevka Citroëna 2 CV. Tamo su se od 1939. godine sklapali slavni Citroëni 2 CV sa samo jednim svjetlom i aluminijskom karoserijom. Deset godina kasnije, u srpnju 1949. tvornica Levallois ponovno započinje proizvodnju Citroëna 2 CV, takvog kakav poznajemo danas.

Samu tvornicu na pariškom zapadnom dijelu sagradio je 1893. Adolphe Clément kako bi proizvodio bicikle, a onda i automobile. Zatim je 1921. iznajmljena Citroënu za proizvodnju modela 5 CV i automobila s gusjenicama koje su nekoliko godina kasnije postale slavne zbog prelaska preko Sahare i Afričkog kontinenta. Citroën otkupljuje tvornicu 1929. i u njoj proizvodi automobile sve do 1988. Citroën 2 CV također se sklapao u tvornicama u Forestu, blizu Bruxellesa, Sloughu pored Londona, Mangualdeu u Portugalu, Vigu i na svim kontinentima u različitim zemljama (Argentina, Čile, Grčka, Iran, Madagaskar…).